Venerine priče

Venera u Ribama – Ekstaza bola

„Sigurna sam sada da ćeš shvatiti da voliš Justinu više zato što te je izdala, ako budeš raščlanjivao svoja osećanja! Kurva je prava ljubimica muškarca, kao što sam ti jednom rekla, i rodjeni smo da volimo one koji nam zadaju najviše bola!“

(Lorens Darel, ‘Aleksandrijski kvartet’)

Nedavno sam umesto uobičajene najave na facebooku, stavila sam jedan spontani astro kviz – i pitala ljude, šta misle, kojom Venerom bi se opisale prostitutke ove planete. Postavila sam video sa slikama iz života prostitutki, koji je imao sve ambijente i simbole Riba: haustore, mračne prolaze i ulice, skrivene hotelske sobe iz kojih se ne čuju ni vrisak ni jauk. Crne čipke i visoke potpetice (stopala su simbol Riba, i sva obuća i fetiši koji vuku na tu stranu, čipkaste i naročito mrežaste čarape). Sve te žene su same, one čak nemaju svoj identitet. Nekada su imale ime, danas imaju lažna imena i nadimke. Mnoge nemaju ni dokumenta, često završavaju u policiji. Sva ta razlivena šminka, sve te uplakane oči, puste noći neizvesne šta donosi sutra, sve je to lutanje, sve je to beznadežnost, očaj, gorka poput suza svakodnevnica. I ko je ona, niko ne zna.. i niko ne zna o čemu ona sanja, niko ne zna njene strahove, ni koja joj je omiljena boja. Niko ne zna o čemu je maštala kada je bila devojčica, niko ne zna i nikoga ne zanima.

I kakav je to trik dragi astrolozi, da Venera baš ovde bude egzaltirana?

Možda monahinje koje su drugo lice ove Venere ako su prostitutke prvo, tajnu znaju. Mogle bi monahinje da ispričaju kako izgleda biti ‘udata za Gospoda’, za boga, kako je odreći se svega i predati se u zagrljaj Njemu. Ostaviti sve, opet – kao prve, odreći se imena pravog, promeniti sve svoje identitete, oca, majku – sve zaboraviti, i pripasti nekom ‘sestrinstvu’ što sve one koje su ničije skuplja pod svoje okrilje.

Jer, ova Venera ne pripada nikome, osim svojoj Samoći za koju se venčala.

A opet, može prevariti svakoga svojom apsolutnom predajom i zanosom koji obećava i kome se na prvu veruje, može biti svilena i putenija od tri Venere u Biku, može biti lepša i zavodljivija od deset Venera u Vagi, može biti strastvenija i pohotnija od sto Venera u Škorpionu, i lukava kao Venera u Devici i Blizancima zajedno. Najmanje je svoja od svih, jer ona je sve što onaj koji se na vratima pojavio . Reci šta želiš i ja ću to biti. Biću kurva i svetica, biću poslušna ili zahtevna, volim muziku koju voliš ti, upiću sve tvoje kao svoje samo.. samo ne idi. Samo da ne ostanem ponovo sama.

Venera u Ribama kod miliona žena postoji u horoskopu, i astrolozi im pričaju o tome kako je ona baš tu jaka, potentna, snažna, ‘egzaltirana’, kako će baš zato ljubav biti divna, bajna, krasna… A ne vide. A ne vide da ljubav mora na samoću da liči, sa mnogo lutanja.  Da je potraga za idealom ovde davljenje u talasima svetosti i uzvišenosti ljubavi kojoj jedino veruje (primer: gledati Lars fon Trier „Kroz talase“). Da je ljubav voleti ono najniže u drugoj osobi, jer ko će drugi da voli narkomane, alkoholičare, odbačene, psihopate, ili one koji ma kakvu bolest psihe u sebi nose, ko će voleti sve te neradnike, ljubavnike, kazanove, lopove, prevarante, lažove, ko je taj koji je sposoban za najuzvišeniju Isusovu ljubav prema gubavima, prema onome što je u drugom biću najbolesnije i najodbačenije… (gledati kao primer: „Napuštajući Las Vegas“) I ne pitajte šta dobijate takvom ljubavi zauzvrat, jer dobijate više od ma kog živog stvora na planeti, i vama nema šta da vraća sam partner, nego sam Bog vam vraća, i u svetice vas pretvara. Zato što je samo ova Venera sposobna da prelepa i zanosnog tela, uzme za ruku Samoću – onoga što je dugo nepoljubljen, što u strahovima živi, što na utopljenika liči. Da ga dovuče u svoje tajne odaje i od njega najbolje stvori (pogledati: „Mon Homme“) I još nešto mnogi astrolozi ne vide, jer ih prevari Venera u Ribama – ne vide da ona ljubav nalazi samo tamo gde tajna živi, gde nemoguće stanuje, nedodirljivo, i najčešće zabranjeno. Od svih platonskih i virtuelnih veza u kojima lažni identiteti i pojavnost koja najmanje na nas liči sevaju na sve strane, do zabranjene od boga a ne samo ljudi ljubavi, izmedju svekra i snaje (pogledati,  film „Damage“ Luis Malla), muža i svastike, najboljeg druga bivšeg dečka i nje, a u manastiru možda i monaha zavede. Jer ništa ne uzbudjeje nju kao poniznost i stid, kao greh („The End of The Affair“ – i greh i fanatična vera, tipični profil Venere u Ribama). U eksremnijim slučajevima, ni incest joj nije stran (Anais Nin, osim što je bila Ribe u horoskopu, ovde joj je bila i Venera pa ni to nije bilo dovoljno – nego se nalazila još i u kvadratu sa Neptunom).

Pa tako milioni žena ovog sveta u nadi živi. U nadi i snu da će se jednog dana pojaviti soulmate, da će se pojaviti neko ko će kao vešt ribar, pomalo pijan, zabaciti mrežu i spasiti ih talasa u kojima se dave potpuno same. Milion žena živi u samoći i drhti od uzbudjenja dok se koža napinje do pucanja od ekstaze čula. Ovde stimulansi sve pokreću. Ceo ljubavni mehanizam je perfektan, istančan, savršen. A ljubav je projekcija duševne prisnosti, sve je neuronski podupreto, ljubav koliko i ljubomora, histerija koliko i mir. Ludilo svih žena ovoga sveta, senzualnost i erotika, istina da je kurva prava ljubimica muškaraca, kako to Darel reče, i još veća istina – da tek poneka će se svesno prepustiti lutanju i mučenju u gorkim samoćama bez kapi ljubavi dok osušenih usana žedno makar jednu kap strasti traži. Jer, ovo je onaj čas kada Isus pruža ruku Mariji Magdaleni, ovo je momenat najvećeg posrnuća koje najveću ljubav priziva. Tek kada posrne na dno samoće same, tek kada gotovo spremna postane da se talasima preda da je povuku, tek kada je na korak od toga da bez nade u ljubav ostane, kada ostane bez snage da luta, da traži, da mašta i iluziju stvara bez straha što će se po stoti put razočarati, tek tada ta egzaltirana ljubav u vidu nekog ribara stiže. I zato, ne zavaravajte se da će Venera u Ribama sama od sebe doneti kakvu bajnu ljubav samo zato što je tu jaka. Jer ona je tu jaka zbog bola koji patnja donosi a koji u njoj ekstazu stvara, zbog dubine do koje se nijedna druga sem nje ne bi usudila da krene. A ni milioni onih koji je tu imaju, se takodje neće usuditi, jer lakše je lagati sebe ceo život, nego istinu samoće punu prigrliti i predati se raspeću zanosa, žudnje i samoće. Pa iz veze u vezu, ili u braku živi bez problema i trzavica, jer sve joj je jedno. Ni ljubomore, ni strasti, zarobljenik samoće što u paru živi, što u krevet uveče leže, ali ipak, sanja da će jednoga dana…

I sad, kad Venera ulazi u Ribe, možda ćete biti inspirisani za poeziju i ljubavne reči, možda ćete erotizam pustiti kroz vene, čula oživeti, ali znajte da je sve to samo slasna žudnja za bolom. Ovde položena Venera istovremeno je i sveta i grešna. Nekada će je pretvoriti u umetnost, nekada će je pretočiti u pesmu, najčešće u suze. I samo joj ne zamerate što zavidi, što ume iz srca da zavidi kada vašu ljubav vidi. Ljubav koju ne cenite, kojoj se rugate, koju ne veličate i ne uzvisujete. Ona, kojoj bedra pucaju od želje, ona što nema nikoga kome će nagovestiti svoju žudnju lepljivim stiskom, ona koja bliskost ostvaruje ćutanjem, razdražena, nemirna, što sanja onog koji će je priviti uz sebe, ona što dok vi možda baš njenu ljubav imate mora da pušta da je neko kome se ne divi iz čiste ravnodušnosti voda unaokolo poput psa, ona koja će se došunjati dok vi budete spavali otvorenih očiju i ne vidite da ljubav pored vas vene, ona će tu ljubav za sebe uzeti da je izleči. Lizaće mu rane dugo onako kako vi niste, jer ranjenike niko ne voli. Sem nje. Kosovka devojka i Marija Magdalena, svaka bolničarka koja trpi udvaranja matorog starca dok ga oblači, ona koja nije znala da kaže ne kada joj je drug uvukao ruku pod majicu da bi je uhvatio za grudi. Ona koja je dugo skrivala svoju lepotu, a kada se pojavila izmamila hiljade uzdaha i hiljade zavisti. Ona koja spašava. Zato je ovahj period sve samo ne razuman, predvidiv, jasan, pun je sumnje, mučne ljubomore. Dok je Venera na nebu u Ribama, najbliži smo samoći, a ne partneru pored nas. Najbliži smo svojoj čežnji i snu, fantazijama svojim, željama koje skrivamo pod jastukom, ne ispovedajući se nikome za svoj greh, jer svi smo podjednako mučenici u ljubavi. I sve smo sestre Veneri u Ribama.

Related Posts

One thought on “Venera u Ribama – Ekstaza bola

  1. Andrijana kaže:

    Nikad me niko bolje nije opisao, i nikad se više nisam pronašla… 🙂

Comments are closed.