Venerine priče

Neko to odozgo vidi sve

Venera je zagazila u Devicu kao u plitku vodu. Tek do gležnjeva da ispita situaciju. Možda da se baci i zaroni, možda da popije prvo neki koktel na plaži ili knjigu da dovrši, ostalo je još malo – taman je stigla do kulminacije. Sestri nikako da stigne da se javi, ima neku frku na poslu, brine je kako se snalazi. Na mailove da odgovori – jer, šta ako je nešto bitno? Kumu ne sme da pozove, čeka da se sama javi i izvesti je o tome šta piše na papiru koji determiniše na koji način će na dalje da planiraju potomstvo. Ona toliko želi da ima dete, a ne da joj se… Ups! Zaboravila je da se namacka kremom za sunčanje. Vraća se do svoje ležaljke, suncobran pravi senku metar od nje.. uh! Pomera ležaljku i hukće, stresa pesak sa stomaka – otkud tu!? Prilaze i nude djindjuve, ona mahnu rukom ne pogledavši. Kako se namazala tako joj se ide u vodu. Bolje da pričeka… i tako dok čeka, brine o ženama koje voli, o svom sestrinstvu – sestrama, majci, tetkama, prijateljicama. Razmišlja o njihovim životima zaboravljajući svoj, zaboravljajući da je uplatila još pre šest meseci (da bude na vreme) svoj aranžman. Pažljivo je planirala odlazak na letovanje, sve završavala na vreme nalazeći prostor u svakom danu da nešto unapred kupi, spakuje. Dok je bila u klimatizovanoj kancelariji zamišljala je sebe na plaži. Videla je sebe kako guta knjige, upoznaje nove ljude, obilazi ostrva, možda da se oproba i u ronjenju. Bila je i na dijeti, danima isprobavala garderobu i kupaće. Radovala se u toj pripremi i sanjala azurne snove. No sad je tu. Na ležaljci i u brigama.

Sumnja u odmor i opuštanje provaljuje sa svakim novim otvaranjem novčanika. Prebrojava. Probaće da se suzdrži. Uh, baš je skupo! Nenaviknuta na sebe, sad kad ima samo sebe – uzvrpoljila joj se duša. Uznemirilo telo. Misli surfuju folderima u potrazi za nečim što će je zaokupirati i tek uveče pred tuširanje videće te dve crtice na čelu od zabrinutog mrštenja koje ni sunce nije uspelo da razbije. Da li nedostaje na poslu? Da li im je ostavila sve što je potrebno? Hoće li se snaći? Neka joj ostane mobilni dostupan. A da vidi još jednom mail.. No desilo se da je to veče terasa na kojoj uživa nakon večere bila puna. “Novi gosti su stigli”, pomislila je, i tome već dodala pomalo smrknut izraz zbog bučne grupe ljudi koji su zauzeli taj delić njenog šteka, njenog malog rituala. No izašla je, trudeći se da ostane neprimetna, ali je na nespretnom engleskom muškarac srednjih godina pozva da im se pridruži. (Naravno da mi ne pada na pamet), pa odmahnu, no upornosti se nije nadala. Stolica je već išla ka njoj a nekoliko pari užarenih očiju su je topile dok je pokušavala da se ljubazno nasmeje. Iz Izraela su, a ona? Nisu je vidjali, već sutra idu… mora da je ona novi gost i poželeše joj dobrodošlicu sa svim uputstvima koja će joj značiti dok je u ovom primorskom gradiću. Ne seća se kako, ali veče je završila slušajući izraelsku muziku i priče, ramena su joj se opustila, nije više mislila na pozive koje očekuje ni na neodgovorene mailove. Nismo neophodni drugima nikada koliko smo sebi.. pomisli dok je prećutno razmenjivala topao majčinski pogled sa nešto starijom crnokosom ženom. Srce joj se otkravilo dok je upoznavala preko slika njenu decu i unuke. Unuke? O da, udala se prvi put sa 17, drugi put sa 27 godina. Ima šestoro unučića. Mora doći u Jerusalim. “Jerusalim je divan!” Na salveti se već ispisala email adresa, ako dolazi neka joj se javi. Pomoći će joj oko svega i ugostiti. Sitni sati su najavljivali rastanak. Oni ujutru rano odlaze. Ona će tada na svom jastuku sanjati sebe u Jerusalimu i pripremati se za novu avanturu. Nov dan je mogao da počne. Tek kasno videla je poruku od kume da su rezultati dobri, i da su nade na njenoj strani. Vera. Srce. Ljubav. Kao da je ova “noć u Izraelu” učinila svoje. Spustila je dlan na srce i prošaptala “Hvala ti bože…” Negde iz daljine dopirao je promukli glas Paolo Kontija.

It’s wonderful
It’s wonderful
It’s wonderful
Good luck my baby!

… sad kada je pronašla svoje srce – odmor je mogao da počne.

* Ovaj tekst je originalno napisan za ALLMe stranicu na Facebooku na kojoj objavljujem svakog petka. Pridružite se! 

Related Posts