astrološka pisma

Ljubav kao put, ljudi kao lek

12573203_1011707162214695_3684807348670417722_nMerkur je i dalje u Jarcu, sad je još i retrogradan, a do kraja meseca čekaju ga ozdravljujući aspekti sa Jupiterom i izazovni sa Uranom. U prevodu, ovih dana čak jednostavna i naizgled bezazlena opaska, komentar druge osobe ili vest koju ćete čuti mogu izazvati snažne reakcije poput neprijatnosti, anksioznosti, manjeg straha koji donosi uznemirenost. Samim tim, percepcija je uzdrmana i mogućnost da stvari gledamo realno. Taman smo došli do nekih uvida, zaključaka i uvereno rešili da nastavimo dalje, ili da ne nastavljamo ništa i napravimo pauzu, kada se ispred vas pojavljuje problem, čovek, situacija koja sve to dovodi u pitanje. Ovo su dani kada se prvi put srećemo sa nečim što od nas zahteva novu percepciju i način pristupa. Ako bespogovorno zadržimo stare modele, rizikujemo da ne budemo dobri u onome što radimo, i da nas vreme demantuje u proceni. Zato su ovo dani za ćutanje, za analizu, introspekciju – što nužno ne znači izolacija, ali potreba za logosom, za tom reči koja nosi odgovor, mir, utehu ili rešenje možda je veća nego ikada. Sreća, pa je Jupiter u Devici u dobrom aspektu sa Merkurom i vraća nas na tu reč, na slova, knjige, mudre i iskusne glave što su ih pisali, i koje ako poslušamo u tišini, ako umirimo neurosis koji nas ometa i trese, pa dozvolimo sebi da slušamo umesto da pričamo – doživljaj mira, provala suza, ispiranje srca ljubavlju i opraštanjem, dubokim razumevanjem i udisanje života oslobodjenog aditiva koje smo mu sami ubacili od iluzija do ogromnih očekivanja – ostaje ono sa čime se u stvari najbolje nosimo, što nam vraća osmeh i budi radost. Jer, ljubav je put. A ljubav je najviše put kada je Venera – ljubav, na putu – to jest, u Strelcu. A to je sad.

I zato pored onoga što o njoj već znamo, da je otvorena, zabavna, prava ortakinja za provode i za putovanja, da je nasmejani zamišljeni mudrac koji se istinski zanima za prilike u mikro i makro svetu, Venera u Strelcu je i svaka naša ljubavna priča koja se uznosi u visine mudrosti, koja nas više od bilo kog gurua sprema za nove etape – jer ljubav je to duhovno i spiritualno iskustvo što nas odvaja od onoga što smo bili, koje nas menja, koje nas bolno rastavlja na činioce pa se sastavljamo tragajući za razgovorima, knjigama, savetima, tudjim iskustvima, jer samo smisao nas može utešiti. Nikako tuga, nikako nesreća, nikako neka priča o sudbini kao takvoj neminovnoj, već smisao, da sve al’ baš sve ima smisao iako ga sada možda ne vidimo, nema sumnje – znaćemo jednom zašto je sve ovo vredelo, zašto je dragoceno što se desilo. Venera u Strelcu je ta koja pomera granice ljubavi, pa sve više smo sada otvoreni za “DA” nego ranije, prosto zatičemo sebe blagi postajemo, razneženi i meki duhom. Iako i dalje vedri i zabavnjaci na momente briljiramo provalama i njenim optimističnim “nije mi ništa, sve će proći” stavom, ipak sve više umemo da raširimo ruke ka životu, da ga prihvatimo, zagrlimo. Ramena boluckaju, kao da je teško držati ruke širom otvorene i ispružene, pa srce gotovo da ima reumatski bol jer ga izlažemo na videlo i kažemo mu tim stavom ispruženih ruku “Daj! Daj! Nikako se ne zatvaraj, samo ostani otvoreno i daj!” ali uz suze i osmeh sve je lakše iz dana u dan. I već sada koliko god da je iskustvo koje nosimo, svako od nas može biti učitelj nekome mladjem na tom putu. Iako vam se možda čini da za situaciju u kojj ste nema rešenja, vi ste rešenje za tudju ljubavnu ili kakvu god patnju i bol, uvredjenost i sumnju, jer ste taj njegov trenutni ponor odavno ili nedavno prošli. Pa sa osmehom, kao da se radi o najobičnijoj šetnji proplankom, savetujete i pričate o tome kako je divan osećaj kada shvatiš na kraju da je sve u stvari ispalo kako treba. Da bolje i nije moglo. A onda se vratite u vaše odaje uma i srca, gde i dalje čeka ona ista bol, i umesto da vrtimo iste filmove, otvorimo knjige, otvorimo srce, otvorimo se mi ka drugima, čujmo šta imaju da kažu. Tu je lek. Jer ljubav je lek, i mi smo nekome lek. Jer ljudi trebaju ljude, a kada nema ljudi – tu su knjige koje pune srce i predstavljaju melem za dušu. Tu su terapeuti, tu su filmovi. Tu su životi već opisani, tu su mudre misli i istine već odavno izgovorene. Sve je neko već prošao, kako je divan osećaj znati da nismo jedini ni u bolu. Andrić je to najlepše rekao, “Znaci koje ostavljamo iza sebe neće izbeći sudbinu svega sto je ljudsko: prolaznost i zaborav. Možda će ostati uopšte nezapaženi? Možda ih niko neće razumeti? Pa ipak, oni su potrebni, kao što je prirodno i potrebno da se mi ljudi jedan drugom saopštavamo i otkrivamo. Ako nas ti kratki i nejasni znaci i ne spasu od lutanja i iskušenja, oni nam mogu olakšati lutanja i iskušenja i pomoći nam bar time što će nas uveriti da ni u čemu sto nam se dešava nismo sami, ni prvi ni jedini.”
12507123_1011707348881343_5286959446660329271_nI da, zato čitamo najviše i zato i treba sada da čitamo umesto da preturamo po mislima u prazno i rekonstruišemo dogadjaje potpuno uzaludno. Već da čujemo tu reč, jer na Početku – beše reč, beše logos. Da dodjemo do smisla, do radosne spoznaje i zahvalnosti što smo progledali nakon bola, gorčine, besa, čega god. “Čudna stvar!”, piše Dostojevski, “šta je kadar da učini jedan sunčev zrak od duše čovekove!” Zato budimo to sunce u sred januara jedni drugima. Ne pričajmo mnogo, pričajmo mudro i dobro, toplo i negujuće. Svakom reči upućenom drugome – podsećamo sebe šta je to u šta verujemo. Svi mi čekamo da nas neko spasi, da nam pomogne, da nam usliši želje, ali nismo ni svesni koliko smo i sami često nekome šansa, pomoć u pravom trenutku, mir i uteha, spas.

Zato ću za kraj ispričati jednu od mojih omiljenih priča.

Na morsku obalu, veliki talasi su preko noći izbacili stotine prekrasnih morskih zvezda. Čovek koji je šetao obalom, savijao se uzimao jednu zvezdu i bacao je daleko u more. Sunce je pretilo da bi ih sve osušilo do kraja dana i one bi umrle. Drugi čovek, koji mu je dolazio u susret videvši ga šta radi upitao je: “Zbog čega vraćate zvezde u more? Pogledajte koliko ih je samo! Za njih sve nema šanse!” Na to ovaj prvi uzimajući još jednu zvezdu u ruku, odgovori: “Ali za ovu ima!”

____

* Ovaj tekst je originalno napisan za ALLMe stranicu na Facebooku na kojoj objavljujem svakog petka. Pridružite se! 

12615160_1018327114886033_2977216691517046967_o

Related Posts