Five Star Day – analiza filma kao astrosimbolika Marsa i Venere
Pa je ovo prelep astroljubavni film, iako ga da nema te veze sa astrologijom nikada ne bih preporučivala kao nešto posebno.
Pa je ovo prelep astroljubavni film, iako ga da nema te veze sa astrologijom nikada ne bih preporučivala kao nešto posebno.
Ovo pišem zbog onih koji vole astrosimboliku, kako je ona svuda oko nas. Samo je sve stvar percepcije, i onda prosto počnete da primećujete sve ovo.
Zato je sada čovek žedan ljubavi, senke prošlosti se javljaju, a pesma negde iz pozadine dopire… puna pomračenja, “Kraj mene sve je pusto, sve tamno, mrklo sve, kad čežnja ostane sama…
Umesto uvoda u priču, kratak petominutni film…
Kada sam ga prvi put gledala pre dve godine na festivalu kratkog filma u Banja Luci (inače je dobitnik FIRPRESCI 2009) ostala sam bez teksta. Da, to je bilo to. Slika i prilika milion ljudi koji svakodnevno odlaze na posao, radeći poslove za koje ogroman broj njih ni ne zna zašto radi, odano i posvećeno, ponizno i predano, trpljivo ali sa strahom jer je zamenjiv, nebitan i nečujan. Te godine je Saturn bio u Devici – pa zar je i mogao drugi film da dobije nagradu? I naziv filma („El Empleo“ – posao) i svaka slika iz filma zdušno oslikava ono što je Saturn u Devici pokrenuo – agoniju besmisla u svakodnevnom i rutinskom obavljanju poslova. I taman da se čovek pošteno naljuti i uzbuni, kad eto ekonomske krize, pa da vidite kako odjednom i taj posao grozan, odvratan i besmislen mnogo znači, pa umesto gundjanja, moli se čovek bogu da ga ne izgubi… U to vreme negde sam imala potrebu da kroz astrologiju čitaocima približim šta se dešava kada izgubimo sebe u svojim natalnim kartama, kada izgubimo hrabrost i viziju, i kada ulogu tih naših Sunaca, Jupitera, Meseca preuzmu drugi ljudi, pa sam tada pisala o tome u tekstu Ne cvikaj, generacijo…