Eklipsa, Škorpion i Zambezi

„Tako je mnogo ljudi koji bi hteli da su stalno pod majčinim okriljem, pod skutom cara-baćuške, koji, poput strogog i gnevnog Jehove propisuje šta valja, a šta ne valja činiti!
A tako je malo onih koji hoće da siđu u sopstvene dubine, da prođu faustovski put iza “majkama” i da na njemu prepoznaju sopstvenu senku iz koje projektuju svoje neprepoznato i zato neočišćeno zlo u drugog i druge, da razdvoje Personu od svoje prave ličnosti, dapopuste Animusu ili Animi u sebi da se razvije, i da se tek tada približe svetlosti Sopstva.“

Detaljnije

ESEJ: O Merkuru, Jupiteru i Saturnu i njihovom uticaju na misao i duh čoveka danas

Umesto uvoda u priču, kratak petominutni film…

Kada sam ga prvi put gledala pre dve godine na festivalu kratkog filma u Banja Luci (inače je dobitnik FIRPRESCI 2009) ostala sam bez teksta. Da, to je bilo to. Slika i prilika milion ljudi koji svakodnevno odlaze na posao, radeći poslove za koje ogroman broj njih ni ne zna zašto radi, odano i posvećeno, ponizno i predano, trpljivo ali sa strahom jer je zamenjiv, nebitan i nečujan. Te godine je Saturn bio u Devici – pa zar je i mogao drugi film da dobije nagradu? I naziv filma („El Empleo“ – posao) i svaka slika iz filma zdušno oslikava ono što je Saturn u Devici pokrenuo – agoniju besmisla u svakodnevnom i rutinskom obavljanju poslova. I taman da se čovek pošteno naljuti i uzbuni, kad eto ekonomske krize, pa da vidite kako odjednom i taj posao grozan, odvratan i besmislen mnogo znači, pa umesto gundjanja, moli se čovek bogu da ga ne izgubi… U to vreme negde sam imala potrebu da kroz astrologiju čitaocima približim šta se dešava kada izgubimo sebe u svojim natalnim kartama, kada izgubimo hrabrost i viziju, i kada ulogu tih naših Sunaca, Jupitera, Meseca preuzmu drugi ljudi, pa sam tada pisala o tome u tekstu Ne cvikaj, generacijo

Detaljnije