Prava jesen

photo: „Nostalgy“ © Sanja Perić
You are not authorised to use this artwork / All rights reserved

Nije da me mrzi da pišem, volim to više nego ‘leba da jedem, i nije da sam se zasitila astrologije, iako me hrani, nikad je se neću zasititi… ne, nije ni to da gledam Velikog brata pa ne stižem da pišem tekstove na sajtu, nije ni iz predostrožnosti, gde čekam da prodju referendum i „šta će biti posle“ stanje stvari, pa da ne izletim sa nekim prognozama – teško , totalno sam apolitičan astrolog… ali „nekako“, iako mi dnevno bar tri ideje padnu na pamet za pisanje, tekstovi kasne. I onda obično kao sad, otvorim efemeride malo za svoju dušu, deder da vidim „šta kažu zvezde“ (jel se tako kaže?)

Obično kada se na nebu naredjaju loši aspekti, ne bude to samo jedan aspekt već ih je više, pa na smenu povlače onaj konopac ko će se više dokazati u mučenju jadnog čoveka, ko će ga više iscrpeti. Da li će Saturn da ga natera da bude zadovoljan što je eto, živ, tako što će mu oduzeti svaku nadu i naterati na minimum, da li Pluton koji će ga primorati da neke stvari hteo ne hteo (a obično bude „ne hteo“) okonča jednom za svagda, ili će to biti neka treća planeta. One dobre planete čak i ako tada prave te „dobre“, tako željene aspekte, kako ih moji klijenti zovu „plave“ – jer ih povlačim rukom po papiru plavim flomasterom, kao da ne rade. Kao da ih nema, pa čak, desi se da se i dobro pretvori u loše, pa i to dobro bude zapravo samo jedan privid, nekakva iluzija koja se na čas pojavila i ulila veru, optimizam, da bi ipak, pretegli „oni drugi“ i srušili sve u paramparčad.

Detaljnije