o astrologiji

Nešto sasvim lično – sećanje na Gorana Milekića

Danas je 17. novembar, dan kada je rodjen Goran Milekić. Ko je za mene Goran? Osim što sam i ja kao hiljade nas prošla kroz njegovu školu astrologije i imala čast da se i mimo časova družim sa njim. A znate svi koji ste ga poznavali, koliko je Goran voleo ljude, da bude u njihovom društvu, da sa ljudima razgovara, da ih teši ljubavlju i spašava patnjom za koju do tog časa nisu znali da je snaga – videvši je isključivo kao prepreku i nekakvu ‘lošu sudbinu’. Dok je bio živ, trudila sam se da svakog pošaljem kod Gorana na konsultacije, i redovno bi se vraćali pogubljeni, jer čudnovato je i nestvarno kada ti drugi priča o tebi i dodiruje žice koje nikada niko, pa čak ni ti sam nisi takao niti znao da to imaš. Svi moji prijatelji bi ga upoznali na mojim rodjendanima i dan danas se često prisećamo njegovih reči i gotovo redovno pominjemo, kao da se Goranov duh promoli pa nas jednom rukom pomazi po glavi, a drugom prekori – uglavnom zbog lenjosti. I danas tvrdim da je Goran Milekić bio izvanredan poznavalac ljudskih duša, Dostojevski medju astrolozima, a tu hrabrost i dubinu kasnije sam prepoznavala tek kod jedva ponekog psihoterapeuta, a srela sam ih mnogo, dok najveći broj njih što patnjom se bavi, baš od patnje beži.

I dalje ljude upućujem isključivo na Goranove astrološke knjige koje su apsolutno biblija, genijalnost jedne mudrosti i kamen temeljac potpuno novog pogleda na astrologiju, psihologiju, u naučnom i istorijskom smislu. Da, Milekić je pomerio sve do tada postojeće granice tumačenja natalnih horoskopa. Zapad još kaska kada su simbolika i transgeneracijski, genetski uticaj u pitanju, ali polako vidim kako se kod nekih autora na Zapadu tu i tamo pojavljuje astrosimbolika – i to tek sad, dok ju je Goran pisao pre deset godina. Pa opet, i to što neki tek sad povezuju nije ni prineti dubini koja nam je iz nekog nepoznatog razloga data da je baš mi imamo na izvolte iz njegovih knjiga. Kada kažem mi, mislim na sve astrologe ovog našeg regionalnog govornog područja.

Nego, ko je za mene Goran?

Za mene je Goran neko ko mi je spasio život. Bukvalno. Ispisivanje sa prava, apsolutna vera u snagu da će mi najteži dani proći najlakše jer kako mi je govorio „ti si fighter!“  i “Niče iz Požarevca” 😀 (što mi i danas stoji ispisano njegovim rukopisom na horoskopu koji mi je crtao pre ravno 20 godina), bez sumnje su se pokazali tačnim, a strah je već sa prvim iskustvom koji je tražio da krenem od nule, u danima kada nisam imala, kako je on voleo da kaže „ni za burek“, ni za stan – nestao. Gotovo uzbudjenje i radost čak i takvog iskustva, koje me je potpuno oslobodilo ugovora sa roditeljima, društvom, narodom. Jer, kada čovek nema apsolutno nikoga na koga bi se oslonio, jedino mu ostaje vizija. Oslanjati se na ideju il’ ljubav je opasno ako nemate vere, ali ako imate veru – što je u mom slučaju moj vladar Jupiter u Ribama podario i u koji je Goran mnogo više verovao tada nego ja sama (ja sam tek iskustvom spoznala da tu veru posedujem), onda sa tog dna Riba, sa tog taloga gde leže sve patnje i opasnosti poroka, bede, samoće – baš sa tog dna vas vera spašava i nagradjuje. I to je bio momenat kada je vizija pobedila u toj borbi sa nazovi realnošću.

To je taj momenat kada danas i ja zvučim ljudima kao da više verujem u njih, u čoveka kog prvi put vidim a kome radim horoskop, nego što je on u tom času u stanju da veruje. Sve što je potrebno da bi i on verovao, je iskustvo. Tako se i ta moja pobeda ne bi desila da ga nisam poslušala, i otuda, koliko apsolutno verujem u snagu koju bilo koji na planeti horoskop nosi, uvek je prisutna i sumnja da će klijent biti spreman da to što je prepoznao i uradi. Jer, ne znam ko će sve osobi toj stati na put, naterati je da posumnja u sebe, da ne veruje u sebe i ono što joj je najdragocenije dato. No svakako, čak i ako čovek nešto proba pa se vrati na staro, predomisli ili oseti da snage nema, to je samo zato što još uvek negde postoji mogućnost izbora, al ne svojih, nego nametnutih. Te umesto da izabere sebe, on bira ono što mu se nudi makar i nemalo nikakve veze sa njim.  Zato, oni koji makar u jednom času osete da nemaju izbora, da nemaju nikakvog oslonca (a što će oni do tada zvati patnja i samoća i nemanje) treba da znaju da su blagosloveni patnjom. Jer ta patnja i težina, nemanje izbora, najčešće je i spasila milione koji su sa dna krenuli i stvorili bilo gradove, bilo akademije.

Sećam se kako bi me uvek gurao ka psihologiji, opisivao velike umove i intelektualce sa kojima bih se sretala i koji bi od mene tražili savet i donosili ugled želeći da time probudi moju veru u to da imam šta da dam, da verujem u sopstvenu mudrost – jer slični nadju slične. A onda, sećam se, taman što se moj strelčevski duh ozario na takve njegove reči, dodao bi „Ti ionako nećeš imati sa kim da pričaš posle tridesete.“  I tek sada razumem šta to u stvari znači. Nije da nemam ljude oko sebe sa kojim volim da budem, već nemam potrebu za traženjem saveta, samo sa razmenom iskustvenih mudrosti sa ljudima, ali mora biti isključivo iskustveno. Da su i oni napravili takav neki skok, pobedili strah i posle slušali godinama druge kako im pričaju „da su imali sreće“, jer drugi ljudi ne prepoznaju da to nije sreća nego vera. Takvih treba da je, i takvih ima puno, pa zato kada mi ušetaju u stan na konsultacije, baš oni likovi kakve je opisivao, bilo da su akademici ili hrabri avanturisti bez dana škole al’ mogu akademiju sutra da otvore ako bi se sudilo po širinama i dubinama duše izgradjene iskustvom, ostanemo po pet sati i bude nam malo. Kada mi je do toga, takodje uzmem Goranove knjige i priče i slatko se isporazgovaramo.

Otuda, želim da vam na Goranov rodjendan poklonim jedan njegov tekst, koji čuvam brižno zajedno sa ostalim tekstovima koje je pisao godinama i objavljivao u časopisima. Goran je pisanjem u onom vremenu pre interneta uspevao da stigne od Vardara do Triglava, da probudi mnoge duhe, da spase mnoge ljude. Njegove reči treba da se tek čuju, pa ovaj tekst dole slobodno šerujte. Svaki citat Goranov delite, jer ako sam poznavala nekog ko je nemilice delio svoja znanja i u knjigama pisao ama baš sve što zna ne zadržavajući za sebe ni kap- već je radosno prosipao ljudima mudrosti i genijalnosti, to je bio Goran Milekić. Znanje služi da se deli, da se daje. I ako je neko tome bio apsolutno posvećen, to je on.

Prognoza i akcija – Goran Milekic

A ujedno, i da makar dok budete čitali ovaj tekst „Prognoza i akcija“, a koji govori upravo o toj viziji, hrabrosti koja je potrebna svakome, bar ćemo svi na taj način pokazati poštovanje na današnji dan njegovog rodjenja.

 

Related Posts

3 thoughts on “Nešto sasvim lično – sećanje na Gorana Milekića

  1. Zeljka V kaže:

    Hvala vam od sveg srca na tekstu o Goranu.
    Samo cu reci da sam ga znala malo ali duboko i da mi je on verovatno spasao zivot samo jednom recenicom: ‘Moras da odes odavde.’ Bilo je dovoljno jer sta znace gomile reci i biseri baceni pred svinje. Poslusala sam, otisla sam, ziva sam u jednoj drugoj dimenziji gde je patnja i samoca mera mojih dostignica.
    Hvala vam jos jednom,

  2. Božena kaže:

    Tek sad sam naišla na ovaj tekst koji me ponovno podsjetio na dragog mi
    prijatelja , odličnog astrolega , posebnu i osebujnu ličnost. Dostojevski među astrolozima je odličan Goranov opis. Zahvaljujem Bogu što sam bar nakratko imala priliku učiti o astrologiji i životu od ovog sjajnog čovjeka.
    A zahvaljujući vama sjećanje na njega i dalje ostaje živo. Puno pozdrava u ime svih nas , njegovih obožavatelja i sljedbenika iz Hrvatske.

  3. biljana kaže:

    u srce dira ..hvala

Comments are closed.