Ovaj video sam napravila prošle godine u novembru, kao sećanje na Gorana (17.XI 1958 – 31. I 2006)

Značaj ovog videa zbog čega mislim da svako treba da ga pogleda – bilo da se bavi astrologijom, bilo da konsultuje astrologe, jeste u tome što je ovde Goran dao najjasnije objašnjenje šta horoskop jeste, i kako to da se često slika iz horoskopa i život same te osobe ne prepoznaju. To nije nešto što se dešava zato jer su planete ovako ili onako poredjane. To je odgovor na to koliko smo prepoznali sebe, koliko nastojimo da živimo sebe, koliko negujemo svoj duh koji jedino kada je živ može voditi do vere, hrabrosti i vizije. Posebno obratite na citat koji počinje na 3min 22 sec i zavrsava se na 3min50sec.

Od danas, pa sve do 24. Maja Merkur će se nalaziti u Biku.

To su dani kada se više razmišlja o materiji, novcu, bankama, keš kreditima, dugovi se vraćaju, a ni neočekivani dobici nisu isključeni. Radovaćemo se poklonima (jer će ih biti, makar to bile i karte (Merkur su svi papiri, potvrde, propusnice i sl) za pozorišta i koncerte. Ili neki vaučeri za salone nameštaja, turističke destinacije, spa centre i nešto što nadilazi ono egzistencijalističko opstajanje i bavi se više željama i potrebama koje nameće eros, sladostrašće, lepota, luksuz… gde sve miriše na ‘dobar život’. Lutrijske i kladioničarske kase se sada pune, jer ljudi sada više nego ikada veruju u mogućnost lake zarade, ali u periodu od 19-24. maja kada Merkur bude na nebu u Biku zajedno sa Jupiterom – nekome će se zaista zapasti sekira u med. Svakako savetujem da te dane od 19-24. ozbiljno iskoristite za potpisivanje dobrih projekata, tada tražite povišice, ili nagrade, ili ćete ih i bez iniciranja dobiti, ali to je period kada sve što vas čini radosnim, što zaista daje motivaciju i vraća elan da se može živeti lakše i dobro – stoji pred vama. Naravno da to ne mogu svi da iskoriste, pa zavisno od toga šta ste i ko ste do sada postali, neko će dobiti kilo kafe na poklon sa setom šoljica, a neko će potpisati ugovor vredan mnoooogo para. Kao Bred Pit što će, jer on je već neko ko bogatstvo i priliku ima (pa ništa nije neizvesno kod njega) snimiti reklamu za ženski parfem “Šanel 05” za cifru od 7 nula. Luksuz je individualna stvar i koliko god čovek imao, uvek postoji ono nešto što je za njegove prilike života više od standarda na koji je navikao.

Prema tome, gledajte tada gde su vaše šanse i prilike. Taj period, i uopšte svo vreme dok je Merkur u Biku – mnogi će završiti kupoprodajne papirologije u vezi nekretnina, zemlje, placeva ali i mobilnih stvari, pa će se prodaja automobila tada intenzivirati, bajseva, motora, čamaca. Moram da napomenem da svi postajemo po malo lukavi sada, snalažljivi upravo u tom svetu materije, nalazimo rupe i prilike kako da zakrpimo svoje stanje i nema te sreće koja se da meriti sa srećom kada ni iz čega sada napravimo nešto. Decu naučite da poštuju materiju, nagradite ih poklonom ili novcem od koga će oni štednjom kupiti sebi ono što žele.

Eros, kojim Bik upravlja, sada će naći svoj put da se najpre verbalizuje (kontakti, poruke, pisma, pesme) a onda i realizuje kroz dodir, onaj erotični i nežni (‘kao’ slučajni) dodir prstiju, koji najavljuje budjenje čula baš kao i reči. U potrazi za smehom, u žudnji za razgovorom, u potrebi da ‘to što kažemo opipamo i držimo u rukama’ (Miljković) čovek će se više puta podsetiti da je ‘zemaljsko biće’, materijalno, a da materija sem što je nekada teret, i te kako može biti užitak, i pravi blagoslov života.

Ne mogu a da ne dodam, da će Venera istovremeno biti i dalje u Blizancima, Merkurovom znaku, donoseći gotovo identične pobude kod ljudi: razdraganost, okupljanja, kulturna i javna dešavanja zabavne prirode sa dosta smeha, slatke kupovine, pune kozmetičke salone, novac (Bik) odlazi sad na ženske stvari, poklone, ljubav, decu, seks, putovanja. Rasterećenost je jedna od odlika ovog perioda. Primetićete da se čak i večito nadrndana osoba iz okruženje nasmejala. Jer, šta je život ako ne pesma, zov mladosti, muzika, prijateljstvo, ljudi, držanje za ruku, sočni poljupci ples i igra do zore. Tu smo da slavimo, da se radujemo baš materiji koja bogati život, koja donosi izobilje, ugodnost, kao onda kada poklon pokreće u nama radost, kao onda kada slatko crveno vino glatko klizi niz grlo, kao onda kada je naše materijalno biće oličeno telom i kožom budno i u jednoj hipersenzualnoj težnji da se spoji i makar ‘očeše’ o neko drugo telo, dok nam oči cakle sjajem hiljadu sveća.

Zato se opustite i uživajte u materiji. Poklonite je drugima i od srca primite poklon! Kupite cvet i žena/devojka će postati lepša. Budite nežni i ona će postati nežnija. Budite pažljivi, slatkorečivi i ona će postati podatna jer je zahvalna. Tako je laka ta neverbalna komunikacija čulima, a opet, tako malo ostavljamo vremena i prostora da je primetimo. Zato sada uživajte u svemu.Čula vas vode i užici. Lako popuštamo sada pred njima, pa sve što ne spada u kategoriju zabave, smeha, ili lepote, poklona, zadovoljstva, uživanja u telu, materiji, moraće da trpi i da se otkazuje, ili da se radi malo i na silu, dok ćemo hrliti ka svemu što donosi radost budeći apetite i tu prekomernost, tako tipično za Bikovsko ‘pleme’, jer nikada radosti, poljubaca, želja i uživanja u slastima materijalnog sveta nije dosta. Na kraju, nema sumnje, ništa ne izmami osmeh kao lepota i smeh drugih.

Od duhovnih zanimacija, ovo je vreme za umetnost. Za ples, posetu muzejima i naročito (bude li prilike) aukcijskim prodajama na kojima sada eksponati mogu dostići sumanute iznose. Ovo je od umetnosti i vreme za muziku možda najviše, vrsni muzičari, tekstopisci, instrumentalisti imaju ovde postavljenog Merkura, ili vreme za kupovinu instrumenata (kao što ja nameravam da kupim električni klavir sada) :) ali i vreme za pisce, pogotovo one koji ili pišu o erosu, seksu, muško ženskim odnosima na pomalo lascivan i sočan način. Merkur u Biku daje neprevazidjenu veštinu naracije, ali je to i humor običnog naroda, pa zato poslušajte savet koji je davno još zapisao Blez Sandrar:

“Jedan savet: kada vidite neka otvorena vrata, list, radio, studio, bioskop, banku… e pa, ne ulazite! U tridesetoj godini bićete izlapeli starac, jer smeh ostaje pred vratima. Poezija je na ulici. Ona ide pod ruku sa smehom. Ona ga vodi da se napaja na izvoru, u kafanama gradskih četvrti, gde je smeh malih ljudi tako sočan, a jezik koji im teče sa usana, tako lep.”

Ko je sve imao Merkura u Biku? Probajte da makar sad živite delić onoga što su oni opipavali i pretvarali u dela tokom čitavog života…
Frank Abagnale – možda vam ime nije poznati na prvu, ali se sigurno sećate filma “Catch Me If You Can” u kome Leonardo Di Caprio portretiše upravo ovog profesionalnog prevaranta :)
Sigmund Frojd – eros i tanatos.. po čemu bi drugo čeprkao Merkur u Biku čak i kada se bavi psihoterapijom…
Od umetnika: Salvador Dali
Muzičari: Majls Dejvis, Ričard Štraus, Erik Sati, Trent Raznor (yeah!), Cole Porter, Erik Bardon, Henri Mencini, Jehudi Menjuhin
Poete: Puškin, Lorka, Walt Whitman (!) njegova zbirka “Vlati trave” je zapravo i naslov izvukla upravo iz pozicije Merkura u Biku… jer se Bik odnosi na prirodu i zelenilo (“zeleno, volim te zeleno!” – Lorka)
Pisci: Balzak, Hilda Hilst (poznata po erotskim pričama), Sir Artur Conan Doyle, Markiz De Sad
Film: Uma Turmna, Johnny Depp, George Clooney, George Lucas, Orson Welles

* podnaslov teksta “Smeh naš nasušni” inspiracija iz Pekićevog romana “Uspenije i sunovrat Ikara Gubelkijana”

Tekst pesme je u samom videu. Objašnjenje ispod videa.

Wear the grudge like a crown of negativity.
Calculate what we will or will not tolerate.
Desperate to control all and everything.
Unable to forgive your scarlet lettermen.

Clutch it like a cornerstone. Otherwise it all comes down.
Justify denials and grip ‘em to the lonesome end.
Clutch it like a cornerstone. Otherwise it all comes down.
Terrified of being wrong. Ultimatum prison cell.

Saturn ascends, choose one or ten. Hang on or be humbled again.

Clutch it like a cornerstone. Otherwise it all comes down.
Justify denials and grip them to their lonesome end.
Saturn ascends, comes round again.
Saturn ascends, the one, the ten. Ignorant to the damage done.

Wear the grudge like a crown of negativity.
Calculate what you will or will not tolerate.
Desperate to control all and everything.
Unable to forgive your scarlet lettermen.

Wear the grudge like a crown. Desperate to control.
Unable to forgive. And sinking deeper.

Defining, confining, sinking deeper. Controlling, defining, and we’re sinking deeper.

Saturn comes back around to show you everything
Let’s you choose what you will not see and then
Drags you down like a stone or lifts you up again
Spits you out like a child, light and innocent.

Saturn comes back around. Lifts you up like a child or
Drags you down like a stone to
Consume you till you choose to let this go.
Choose to let this go.

Give away the stone. Let the oceans take and transmutate this cold and fated
anchor.
Give away the stone. Let the waters kiss and transmutate these leaden grudges
into gold.

Let go.

(Objašnjenje koje sledi je sa sajta songmeanings) Nisam prevodila, mislim da je dovoljno razumljivo,  i obratite pažnju na razvojni put Saturnovog uticaja, iako onaj ko je davao objašnjenje nije ga davao u astrološkom kontekstu već psihološkom. Od strahova, kompleksa, zidova i odbramebnih stavova do rušenja istih preko istog Saturna, u cilju slobode od samoga sebe.

“wear the grudge like a crown of negativity” (go ahead, put your grudge out where everyone can see it, let everyone know that you’re mad and that you want to be that way).
“calculate what we will and will not tolerate” (decide exactly what you want to get mad over that would make you hold a grudge. this way when it happens, you can keep putting that crown back on)
“desperate to control all and everything” (you don’t want to be on good terms. you WANT the grudge. if you can control the grudge, you can control the person you hold the grudge against.)
“unable to forgive your scarlet letterman” (although they know they’ve done wrong, you won’t forgive them under any circumstance)
“clutch it like a cornerstone, otherwise it all comes down” (clutch the grudge that you hold like a cornerstone, because you know if you don’t then the grudge dies. you don’t want that)
“justify denials and grip em to the lonesome end” (come up with excuses to continue holding the grudge, and stand by them until the end, even when everyone hates you for what you’re doing, hence lonesome)
“Terrified of being wrong, ultimatum prison cell” (you’re scared to death that someone can prove that you have no reason to hold a grudge. you worry about it so much you put yourself in your own little prison over it)
“unable to forgive and we’re sinking deeper” (you won’t forgive, and for this you’re slowly creating a larger grudge)
The grudge begins to define you, confine you, even control you.
Again to the Saturn reference for almost the rest of the song. Saying that Saturn, almost as if, takes over your body. He and you become one, you make the decisions Saturn chose. And not until you end the grudge will he quit tearing you apart.
Finally, Maynard (singer Tool) quit criticizing and simply tell them what they need to do.
“Give away the (corner)stone. Let the oceans take and transmute this cold and weighted anchor” (that was your grudge, holding you down). Give away the stone. Let the waters take and transmute these leaden (heavy burdensome) grudges into gold. LET GO. LET GO. LET GO. LET GO.
———————
Q: “…Choose one or ten…” - Every time I hear this song, I think of this part, and I cannot understand this?
A: I found out something that could relate to the “saturn ascends,choose one or ten” part of the song. if you look on the back cover of the salival set (the plastic part with the ten circles connected by lines) that is the “tree of life” which is the basis of all existance, according to Qabalists.
The first sphere is known as Kether and is the crown (top) of the tree. The Crown was attributed to Kether to illustrate the fact that it is beyond consciousness: The Crown is worn ABOVE the head. It is pure being; timeless; being totally devoid of form.
Ten is known as Malkuth and is sorta the opposite from Kether. Kether is one step away from existance, while Malkuth IS existance.Like its been brought up a few times, Saturn completes it’s orbit around 27-33 years. According to the Maynard, you are faced with the choice whether you want to exist or enter a new consciousness that is just beyond existance.

“Saturn Return”

Pre bloga, pisala sam za razne časopise. U Astrologosu je tada postojala rubrika Zabavna astrologija, i ovo su neki tekstovi koje sam pisala 2002 i 2003 godine… šale radi, zabavna astrologija. Pravim Arhivu tekstova za sajt, pa sam naišla na ove skoro zaboravljene astro fore..

MARFIJEVI ZAKONI  KROZ  ASTROLOGIJU :

OVAN:

Swippleovo pravilo reda:

Ko najglasnije viče, dobija reč.

BIK:

Jenningov korolar:
Verovatnoća da hleb padne na stranu namazanu puterom upravo je
proporcionalna ceni tepiha.

BLIZANCI:

Borenovi zakoni:
1. Kad si u nedoumici, mumlaj.
2. Kad si u nevolji, nadji zamenu.
3. Kad si odgovoran, procenjuj.

RAK:

Zakon kapetana Pennyja:
Sve ljude možeš varati neko vreme, neke ljude i sve vreme, ali mamu ne možeš prevariti nikada!

LAV:

Rayburnovo pravilo:
Ako želiš napredovati, slaži se.

DEVICA:

Radnička dilema:
1. Ma koliko radio, nikada ne uradiš dovoljno.
2. Ono što ne uradiš, uvek je važnije od onoga što si uradio.

VAGA:

Segalov zakon:
Čovek s jednim satom zna koliko je sati.
Čovek s dva sata nikada nije siguran.

ŠKORPION:

Jonesov moto:
Prijatelji dolaze i odlaze, ali neprijatelji se gomilaju.

STRELAC:

Greshamov zakon:
Trivijalne stvari rešavaju se smesta; važne stvari ne reše se nikad.

JARAC:

Richardsova dopunska pravila vlasništva:
1. Čuvas li nešto dovoljno dugo, možeš to baciti.
2. Baciš li bilo šta, zatrebaće ti čim ti više ne bude pri ruci.

VODOLIJA:

Klipsteinovi zakoni:
Prijavu patenta preduhitriće za nedelju dana slična prijava od strane
konkurencije.

RIBE:

Trumanov zakon:
Ako ih ne možeš uveriti, zbuni ih.

KAKO STE?

-          OVAN    “Da čovek izgubi glavu…”

-          BIK    “Apetit mi se poboljšao…”

-          BLIZANCI    “Pola – pola…”

-          RAK    “Eto, živi se za decu…”

-          LAV    “Na konju smo“

-          DEVICA    “Imam problema sa pritiskom…”

-          VAGA    “Kako vam drago…”

-          ŠKORPIJA    “Šta te boli… rugate mi se?”

-          STRELAC    “Moglo je i gore, jer reci ću vam, kao mali…”

-          JARAC    “Crno mi se piše!”

-          VODOLIJA    “Kao Bog!”

-          RIBE    “Mirno spavam…”

ASTROLOŠKE     POSLOVICE    I      ANTI – POSLOVICE

OVAN:

P:   Ko pre devojci njegova devojka!

AP:   Prvo skoči pa reci hop!

BIK:

P:    Koliko para toliko muzike.

AP:   Poklonu se u zube ne gleda.

BLIZANCI:

P:   Jezik kosti nema, ali zube lomi!

AP:  Ćutanje je zlato!

RAK:

P:   Svuda podji, ali kući dodji!

AP:   Daš mu mali prst a on ti otkine ruku.

LAV:

P: Zna se ko zida, a ko malter nosi.

AP: Nije zlato sve što sija!

DEVICA:

P:  Tri put meri, jednom seci!

AP:  Ne kudi konja kojeg nisi jahao!

VAGA:

P:    Nema zime dok ne padne inje, ni proleća dok sunce ne sine, ni radosti dok ne deliš s kime!

AP:    Odelo ne čini čoveka.

ŠKORPION:

P:    Neće grom u koprive!

AP:    Oteto – prokleto!

STRELAC:

P:    Čovek se uči dok je živ.

AP:    Ko nema u glavi ima u nogama.

JARAC:

P:    Bog je prvo sebi bradu stvorio!

AP:    Nema džabe ni u stare babe!

VODOLIJA:

P:    Ko ne reskira, taj ne profitira!

AP:   Dogovor kuću gradi!

RIBE:

P:    Nada poslednja umire.

AP:    Laže I kada se bogu moli!

Piše Pekić u ‘Odbrani i poslednjim danima’:

“Sami ćete priznati da nijedan ozbiljan, čovečanski posao ne može čestito da se obavlja ako nema na čemu. Ne može se biti lekar bez pacijenata, ni pop bez pastve. Može li se biti pravednik bez nepravde i sudija ako nema krivca?”

Prvi koji će čestita zanimanja za sebe birati, u ulozi večitog spasioca i dobročinitelja jeste Jupiter. Ali lako je Jupiteru da priča o dobru onda kada je dobro, pa da se zahvaljuje na svemu što mu je dato, dok ga virovi beznadja Zla nisu povukli ka dnu. “Zahvaljujem, zahvaljujem, zahvaljujem… i ne daj bože nikom!” e tako kaže Jupiter.  Pa ide svetom i propoveda istinu o Dobrom, jer  to čega se Jupiter plaši i što prirodno ne razume, jeste Zlo koje mu je skriveno iza ledja, u 12-to polje od Strelca kojim Jupiter vlada, u mraku Škorpiona, te ga on shodno prirodi svojoj ni ne razume. Ne razume Jupiter šta je to što natera čoveka da ubije čoveka, šta je to što nagoni čoveka da pobesneo mrzi, šta je to što se u čoveku ne smiruje dok ne iskamči osvetu,  kako to da deca umiru od gladi kad hrane zna da na svetu ima dovoljno, i sve tako… zato Jupiter odavno ne razume ovo vreme, a Saturn ga je već više puta već gledao i ovaj period dok bude bio u Škorpionu, samo je momenat kad Saturn i dalje ćutke odmahuje glavom levo i desno i misli kako ljudi ništa nisu naučili. Nisu shvatili da je patnja večna, bolest, žrtve, nepravda, glad, ratovi, stradanja… Mnogo večnije i postojanije od svih nada tananih u mir, slogu, ljubav.

Ali u svojim ranijim pohodima Škorpionom, koji se dešavaju na svakih 29-30 godina, drugačije ga je vreme zaticalo. Iako je i tada Saturn umeo da izvuče i pred svet izbaci i ogoli Zlo, gotovo baš onako kako reče u komentarima na prošli moj tekst sa ilustracijama Svarog:  “Živela smrt i propadanje, daće nam novu kožu kad stara odumre!” , ljudi su se Zla čuvali, zla se bojali. Te u nekoj i davnoj i ne toliko davnoj prošlosti, čovek je sam sa sobom bitku vodio – jer je borba Dobra i Zla pre svega borba unutar Jednog Čoveka. Prepoznavao je šta je to što treba čuvati, poštovati, vredno paziti da se ne oskrnavi, šta je to što treba zaštititi da kao spomenik Dobra ostane i podseća mlade i sve ljude da postoji nešto vredno što više nego Dobru, Ljudima i njihovom dobru i miru služi.

I kako Saturn nije onaj što se menja, jer je Saturn vazda isti, ono što se promenilo bio je Jupiter. Jupiter je medijima dao dozvolu da skrnave dobro, dao je obrazovnim sistemima pravo da tolerišu knjige koje se u neko ranije vreme usled uticaja strogog i važnog Jupitera u toj ulozi zaštite Dobra ni u snu ne bi mogle štampati. Dao je Jupiter i ono najgore, samopovladjivanje da u prljave biznise udje i da se trguje Zlom – oružjem, da se zbog sirovina ljudi ubijaju, teritorije osvajaju, zbog novca, moći, stari kolonijalista koju svoju krv pere pričom o boljem životu i taj tvorac ‘demokratije’ koji je degenerisao istu od onih stoika do današnjih demokrata, pa njihova nakaradna slika postaje – on je taj koji donosi vreme kakvo živimo. Saturn – ne. Saturn je samo pokazatelj, on nam daje da vidimo šta smo stvorili, šta smo birali, šta smo dozvolili jer dozvolili jesmo da Dobro padne a da se Zlo uzdigne. I to nije nešto što se dešava samo sada. Dešavalo se oduvek i ta borba je arhetipska. Od mitova i bajki u kojima želimo da pravedan, čestit i hrabar pobedi, od ikona na kojima će Sv. Georgije ubiti aždahu, od mnoštva slika koje u našem nesvesnom žive gde je vera u dobro = vera u život, pa gde i život dati za tu vrednost više vredi nego uprljati dušu svoju, zbog čega ne mali broj intelektualaca, pisaca beše prognan ne tako davno, samo zato što nisu želeli da kolaboriraju sa Senkom Zla. Beše to vreme morala, pravde, časti. A moral, pravda i čast – bar vi što malo astrologiju razumete, možete sada da razumete i to da oni nisu temelji koje čuva Saturn, već Jupiter.

I evo Jupitera gde u junu ulazi u Blizance. U Blizancima je u izgonu, proteran, bez morala i vrednosti, bez duha i spreman da saradjuje, trguje, a običan čovek koji bez posla ostaje, evo ga opet na ulici da švercuje, da možda ukrade, evo kako u Blizancima snalažljivost ekspanziju doživljava u cilju preživljavanja, pa i kradje i lopovluci, ali i prevare, lukavstva koja preživljavanju služe šire se kao od šale. I nema morala pošto je u izgonu da spreči, sem ako čovek već dubokouman i duhovan nije. E taj će posmatrati i zapisivati sve to, baš kao i gore citiran i tek u izgnanstvu kao što njegov Jupiter u Bluzancima zahteva, Borislav Pekić – koji je baš Jupitera u Blizancima imao i njegova pisma iz Londona, pisma iz tudjine, i danas su najverodostojnije oličenje te Jupiterove nemilosti kada je u Blizancima – što je njemu bilo dato i da vidi, i da doživi na svojoj koži i da zapisuje. Video je mnogo pre nas jer je mnogo pre nas susreo taj globalizam i kapitalizam -  a osim u njegovim knjigama, ja iskreno savetujem da u narednih godinu dana svaki dan započnete njegovim blogom i nekim tekstom odatle.

A Zlo čeka... Ono uvek čeka, ma kako to smešno zvučalo, ali Zlo ima sigurno smisla za šalu, sprdnju sa ljudima, ono čeka Tog Jednog da popusti.  Mitovi nisu lagali, bajke nisu lagale, žitija nisu lagala. Svaka knjiga koju čitasmo i gde smo se tresli nad sudbinom glavnog junaka plašeći se da ne popusti pred Zlom i radovajući se kada Dobro u njemu pobedi, ni te knjige nas nisu lagale. Sve počinje od Jednog Čoveka. Ako bi taj jedan čovek istrpeo svoju borbu i ako ne dozvoli da Zlo pobedi on čuva i druge od zla. Ali ako on Zlo pusti, onda se Zlo širi, kao da indukuje još zla.  No treba meriti dobro, treba prepoznati šta je dobro a šta zlo, jer često ljudi misleći da čine dobro čine zlo.

Jer u čemu se na kraju vrhunska svetska literatura što opemenjavanju prvobitno služi, ako ne u maestralnoj veštini da pisac kroz glavnog lika njegovu ličnu borbu Dobra i Zla prikaže na što jezgrovitiji način. Pa listamo i mi stranice, ne spavamo, uzbudjeno pratimo taj epski sukob koji se tada dešava i u nama. Koliko samo puta čitalac ili dok gledamo neki film, mi osećamo simpatiju prema negativcu samo zbog te borbe korz koju prolazi. Iako znamo da je učinio nešto loše, nekakvu sapatnju i razumevanje donosi to što na sledećih 100 strana slušamo njegovu ličnu katarzičnu borbu sa sobom, i čudan duševni mir kada Rodion Romanovič Raskoljnikov odlazi na robiju u Sibir. I u tom času, nije nama drago što je krivac osudjen, nego što se konačno njegov pakao duševni u borbi dobra i zla završava. Pa kao da nam je skinuo demone sa lica otišavši na robiju, a mi sigurni postajemo da će on nakon toga postati bolji čovek, i da je već u toj borbi zasigurno postao. Ali otvorimo onda novine, nekakav Kurir pa vidimo gde jedan takav čovek svoju ispovest piše, knjiga postaje bestseler, ali kraj nije isti kao u Zločinu i kazni. Ovde mu se sada nova uloga nudi, nekakvog glumca koji bi možda i velikog Cara Dušana trebalo da glumi. Ubica da glumi tako veliku ličnost, a nekako je izostao onaj Sibir. Pa eto samo jedne knjige što se nedavno pojavila, a koju je, onako kako samo on to zna – u ljudske ruke doturio Saturn u Škorpionu. Slavimo li Zlo ili borbu sa Zlom? Ajde ljudi, svak za sebe neka bira u periodu koji dolaze, ali nemate jos puno vremena.

Crkve to zovu – iskušenje, što je po meni nedovoljno jasno ljudima. Ljudi iskušenjima uglavnom smatraju nešto od spolja što ka njima kreće, nešto što može u porok da ih uvuče.  Pa i crkve popustiše. Ali u manastiru Rukumija, nadomak Požarevca, otac Simeon ne popušta, kao jedan živi primer Saturna u Škorpionu – kao izbor nepopustljive borbe sa Zlim. On vas neće sigurno pričestiti u subotu, niti ako samo sat vremena postojite u crkvi pre pričešća, a ako ste pušili, mislili zlo, takodje vas neće pričestiti. Kaže jedna žena mojoj majci kada su se srele tamo, “tako sam srećna, evo deseti put dolazim i tek sad sam se pričestila!” Kaže mi majka da ga vladika Braničevskog okruga zato ne voli puno, ali meni je drag. O tome možete više ovde pogledati:

Dakle, nije iskušenje samo ono što spolja svet donosi, i nije Saturn u Škorpionu samo onaj ko vam ponudi pet hiljada evra ali da svesno radite nešto zlo, već su to i one misli koje vas vijaju tokom dana sa kojima se borite – jer zna čovek u duši čim pomisli loše zbog dubokog osećaja nelagode i krivice da nije sposoban za mržnju, osvetu, pa čak i kad mu padne na pamet, eto čoveka gde brže bolje sebe uzdiže mišlju da je on iznad situacije, da ga ne zanima i da može da oprosti.. ali borba je to mučna i trajna, kao i sve sa Saturnom, pa sutradan a misao se opet javi, muči se čovek. Muči se duša, muči se pakleno se muči jer nije se skoro vodila ta iskonska borba u čoveku kao što će u narednom periodu, a posebno sad kada i Jupiter digne ruke, odlazeći u Blizance, gde će opravdanje za ama baš svaku svoju radnju lako da nadje i opravda nekom krizom, životom, ili poredjenjem sa drugima – okruženjem.

Pa iako je velika istina da ničega se Jupiter ne boji kao iskušenja, znajte da on ako nema u okruženju dobro (opet Blizanci, mediji, svakodnevno gde obitavamo, sve to oko nas – predstavljeno je Blizancima) dakle ako tu ne vidi primere tog dobra, nego mu se predstavi da je i Zlo dobro, on primera nema, i zato vam je sada SVIMA, kao što je svakome kome je Jupiter vladar – što znači da je rodjen u znaku Strelca ili sa tim podznakom tokom čitavog života uvek uvek uvek potreban primer dobra. Tek tada se čovek opire i odupire zlu.

A Saturn u Škorpionu će na očigled svima sada dati sliku apokalipse, gladi, stradanja, nepravde. E to je iskušenje za čoveka, da li ako mu je učinjena nepravda on sebi dozvoljava da čini nepravdu, da li ako mu je oteto i on postaje onaj ko otima, ili je kadar da ma kako težak i mukotrpan život postao, on to ponese na svojim plećima spreman na žrtvu zbog Dobra u koje veruje. Da li će preživeti u svakome od nas Dobro, ili će se slaviti Zlo? I ako zlo pusti tu klicu i isklija, proširi se, uzme zamah, da onda taj čovek percepciju kojom svet posmatra menja, i u svakom čoveku će prvo videti Zlo, potencijalno makar zlo, u svetu će videti prvo Zlo, u sebi će spoznati svoje Zlo. A prihvatiti sopstveno Zlo, nije lako kao što na prvu prihvatamo svoje Dobro. O koliko i taštine, i radosti, i zahvalnosti i milosti nekad tim Dobrom koje smo spoznali iskamčene, kada čovek za sebe pomisli da je ispravan i dobar, čestiti i pošten, pa i Dobro onda indukuje Dobro – pa eto čoveka gde nastoji da Dobar ne samo bude, nego i ostane. Ali ako čovek prihvati svoje Zlo i nadje mu opravdanje, on Zao postaje, dušu gubi, smisao nestaje, jer će čitav svet onda pravdati Zlom, da bi opravdao svoje Zlo. I tada Saturn u Škorpionu zaista nam može doneti sliku sveta kakav dugo videli nismo, gde ljudi postaše Zli, gde je Zlo na prestolu, ali ne zato što ga je Saturn doneo, nego što Jupiter nije dobro štitio. Saturn je tu bio i ranije, na svakih 30 godina eto njega u Škorpionu, pa opet, isto nije…

A borbu protiv Zla, sem duhom, mišlju, dubokoumnim istinama koje sada mogu dolaziti i iz mističnog, i duhovnog, i hrišćanskog i nehrišćanskog, ali koje pričaju o herojstvu i svetlosti duše koja je bukvalno oličenje superherojstva uprkos ožiljcima, ranama ili smrti zarad Dobra, ilustruju i novi holivudski filmovi – koji nesvesno već vodjeni Saturnom u Škorpionu izbacuju filmove o mitološkim herojima – Immortals, Prometeus… Jer Saturn u Škorpionu i jeste priča o arhetipu herojstva, svako se od nas bori sam u svojim džunglama neprohodnim gde vrenbaju aždaje, zmije, karakondžule, pa ako se pozabavimo time, korenima zla koje je pobedjeno već bivalo, Zlo ne može da pobedi. Jačati snagu tih korena, od predaka koji su odolevali batinama i nisu postajali izdajice, od predaka koji su beskompromisno (što je izrazita, izrazita osobina Saturna u Škorpionu) živeli po svom principu vere u dobro, od prajunaka koji u nama žive, od kulta mrtvih, bilo korz zagrobne živote, reinkarnaciju, ritualne transeve i razne obrede koje svaka nacija ima i koji služe baš zato da se strah od smrti unizi, strah koji čoveka unižava često pred izborima kad je, i kad plašeći se za svoj život on moralno bedan postaje. I koliko god vam sve ovo što pišem za današnje vreme zvučalo zastarelo, verujte da će za koji mesec biti onih koji će pre izabrati da budu gladni nego da ubiju. I onih koji će svesno izabrati da ubiju da bi postali bogati – nesvesni, da Saturn kao najstariji graditelj tada zida pakao duše. Ciglu po ciglu, kao u pesmi Bukovskog koju sam stavila kao jednu ilustraciju u prethodnom tekstu.

Pa pročitajte ponovo onaj prethodni tekst sada, i u Bodlerovoj pesmi nadjite sve to što jeste Saturn u Škorpionu i što dok čovek gleda sada jedan izbor ima – da to Zlo i nedaću vidi, da zna da i on sam svesno bira da je trpi i gleda sve dok je tu, ali da u Dobru ne posustane, ili da baš zato što je tako crno i zlo vreme, i on sam seme crnog u sebi zaseje da bi bio od onih koji baš tu patnju, stradanje i nevolju donose i šire.

Borba je lična. I svako od nas ako pobedi Zlo u svakom danu, spašava svet od Zla. Ako ga pusti, maklar time što ćete iz pakosti nešto Zlo uraditi nekome, eto prilike da zato što mu je pakost načinjena taj drugi čovek Pakost narednu nekome drugom pripremi – zlo se širi. Patnja može biti prekinuta, jer i Patnja umire, ali tek nakon velikih muka, i tek tada kada se čoveku više ni ne živi i kada mu postane svejedno da li mrtav ili živ on je. A kad mu postaje? Pa tek onda kad on sam crn postane, kada dušu poput doktora Fausta založi. Gete je imao Saturna u Škorpionu na svom ascendentu, pa je odatle Fausta i pisao.

I ne zaboravite, da bez mraka nema svetla, bez zla nema dobra. Naše je samo da to spoznamo sada. I evo za kraj još jedna ilustracija, iz filma “Legend”. Borba Dobra i Zla je večita, a mi smo sada vojske koje biraju svoju stranu svak za sebe. Dark Side vs Light Force… Pluton u Jarcu, a Saturn u Škorpionu – čine ovaj period epskim, kao da smo svi u mitove potonuli i zato ih čitajte.. mitove, bajke, predanja, narodne star pa sve starije pesme, priče, naravoučenija, običaje, obrede, čitajte biografije velikih umova, svetaca, ratnika, stvaralaca, koga god, ali čitajte i razumite da su to što jesu postali zahvaljujući borbi dobra i zla u koju su sebe poptuno utkali.

Evo ilustracije, gde na kraju filma, oličenje Zla (Lord of Darkness) kaže njemu ‘Dobrom’:

“What is light without dark? What are you without me? I am the part of you… we are borthers, eternal!”

“YOU HAVE NO VALUES. WITH YOU IT’S ALL: NIHILISM, CYNISM, SARCASM AND ORGASM!”

- Deconstructing Harry (movie)

“MIRKO: Zaveži, deda! Mi moramo osvojiti svetsko tržište! Mi moramo imati veći profit od najvećih tvornica automobila! Smrt je jedini siguran i večiti posao! Sve može da izumre i da nestane, jedino će smrt večito biti živa i besmrtna! Iz godine u godinu, budućnost smrti je sve perspektivnija! Drugovi i drugarice…
AKSENTIJE: Bez drugarica. One su pokojne.
MIRKO: Ma nemoj da me prekidaš!
LAKI: Deda!
MILUTIN: Tata, udariću te.
BILI PITON: Dozovlite mu da rekne mudre reči.
AKSENTIJE: Duboko se izvinjavam.
MIRKO: Vi vidite, niste ćoravi, koliko ljudi gine u svetu, po raznim ratištima. Vi vidite koliko ljudi umire od raznih bolesti i od gladi! Mi se moramo probiti i sve te ljude uzeti pod svoje! Dosta je bilo sitnih poslova u Beogradu! Mi smo prevazišli ovaj grad i ovu zemlju! Mi smo sposobni da sahranimo ceo svet! Došao je pravi trenutak za veliki svetski posao!
PRISUTNI: Živeo!!!”

Dušan Kovačević – Maratonci trče počasni krug

Ivan Akimov

Ličim na kralja zemlje gde kiša stalno pada,

bogata a nemoćna, već prastara a mlada.
Što, prezirući naklon vaspitača mu smernih,
čami kraj svojih pasa kao kraj drugih zveri.
Ništa da razgali, ni divljač, ni sokoli,
ni umirući narod što pod balkonom moli dragog lakrdijaša.
Ni balada ni slika ne vedri više čelo tog teškog bolesnika;

postelja mu krinom kićena grobnicom da bude,
a gospe od ukrasa, što svakog kneza bude,
ne znaju kako da se bestidnije obuku,
da tom kosturu mladom bar osmeh izvuku.
Ni prvi alhemičar ne uspe da izluči

iz njegova bića tu boljku koja ga muči,
ni kupanjem u krvi, što su Rimljani znali

i silnici kada ih staračka nemoć svali,
ne zagreju tu lešinu otupelu od sete,
čijim žilama struji zelena voda Lete.

Splin – Šarl Bodler

__________________________

pakao je sagrađen
komad po komad
cigla po ciglu
oko
tebe.
to je postepen,
a ne brz
proces.

mi gradimo svoj
sopstveni
inferno,
a krivimo
druge.

ali pakao je
pakao.

moj pakao i
tvoj
pakao.

naš
pakao.

pakao, pakao,
pakao.

pesma o
paklu.

obuvanje
cipela
ujutro.
pakao.

Floyd Gottfredson

“Mephistopheles” by Mark Matveevich Antokolsky (1843-1902)

“When you return I am going to give you one literary fuck fest – that means fucking and talking and talking and talking and fucking. Anais, I am going to open your very groins. God forgive me if this letter is ever opened by mistake. I can’t help it. I want you. I love you. You’re food and drink to me, the whole bloody machinery as it were. Lying on top of you is one thing, but getting close to you is another. I feel close to you, one with you, you’re mine whether it is acknowledged or not. Every day I wait now is torture. I am counting them slowly, painfully. But make it as soon as you can. I need you. God, I want to see you in Louveciennes, see you in that golden light of the window, in your Nile green dress and your face pale, a frozen pallor as of the night of the concert. I love you as you are. I love your loins, the golden pallor, the slope of your ass, the warmth inside you, the juices of you. Anais, I love you so much, so much! I am getting tongue-tied. I am sitting here writing you with the termendous erection. I can feel your soft mouth closing over me, your leg clutching me tight, see you again in the kitchen here lifting your dress and sitting on top of me and the chair riding around over the kitchen floor, going thump, thump.”

An Excerpt from a Third Letter from Henry Miller to Anais Nin

“EVERY ACT OF CREATION IS FIRST AN ACT OF DESTRUCTION.”

Rosemary Woodhouse: Oh, God!
Roman Castevet: God is dead! Satan lives!

(“Rozmarina beba”)

Saturn u Škorpionu sinema: “Majstor i Margarita”, “Angel’s Heart”, “Possession” (1981), “Deveta kapija”, “Veštice iz Istvika”, “Omen (Predskazanje)” (1972), “Djavolji advokat”, svi mitološki (“Borba titana”, “Immortals”, “Prometeus” koji tek treba da se pojavi…), “Oni žive” i drugi filmovi sa zombijima, “Egzorcist” i svi sa duhovima, kao i “4th Kind”, “Alien”, “Hellraiser”…

VUK – Miroslav Antić

“Rusaljke”

U aprilu, tokom čitavog meseca, na nebu će se naći u napetoj opoziciji Mars i Neptun. Generacije kojima je Neptun u Strelcu, već neko vreme su izložene kvadratu koji Mars iz Device pravi sa njihovim Neptunom. I ovo neće biti običan tekst. Mars i Neptun koji u konjunkciji zagrljeni stoje i u mom horoskopu u Strelcu, i koji sada primaju trenutno tranzitne pokretačke kvadrate, Mars od Neptuna iz Riba, a Neptun od Marsa iz Device – pišu ovaj tekst.

painting: William Blake

Žica na gitari će pući, ali će biti zamenjena. Ovo je i četkica natopljena bojom, a linije više nisu prave – dobijaju orijentalni smisao, poput talasa. Unose se boje. Popunjavaju prostori. Spajaju obale intuitivnog i transcendentnog. Izvan čulnog postoji i jedan drugi svet, Mundus Imaginalis u kome nema granica, i koji je nedostupan racionalnom, intelektu. Mašta dobija snagu, a aktivna imaginacija kao način komunikacije preko intuitivnog znanja sada govori iz nas. Iako i dalje fizički prisutni, u stvari nismo potpuno tu. Kakvi su to drugi svetovi i medjuprostori koje otkrivamo kada odemo unutra, a ne spolja – ne znam, samo ih vidim, čujem, osećam. Nas neka zaseni vrtlog dubine, koji tek kada nas povuče daje energiju – i to energiju stvaranja. Stvaralaštvo, izmisliti a ne reprodukovati, prvi put nešto naslikati, napisati, odsvirati iz sebe – znači, komponovati. Ovo je aspekt veštine koja se ne uči i ne trenira. Koja je tu oduvek.

To je aktivna imaginacija, “magični međuprostor između misli i postojanja”. Prostor u koji osoba sa Mars/Neptun aspektom ulazi. Nekada sa najavom, nekada ne, samo nadje otvoreni prozor, pukotinu kao otvor u špilji i udje. Problem sa teškim aspektom je što zaboravi da treba i da izadje. Mera. Ključna reč. Vraćanje u realno da bi se ponovo otputovalo. On ne zna kada je taj trenutak, sve dok telo energiju jednu novu ne dobije koja ga nagoni da ustane pa sedne pa ustane pa se kreće ne znajući kuda, najčešće spiralno, vrti se, nešto bi, kreće imaginarno da ga obuzima, da ga opčinjava u tom haotičnom kretanju u stanju poluuspavanom, al’ zapravo to nije san – već trans iako drugima često izgleda kao da se malo čas probudio. Imaginacijom on onda konvertuje unutrašnje koje je uvek vizuelno i u slikama, senzacijama, stimulativno sa energijom koja poput morske struje nadolazi i nosi ga dalje gde će ga preuzeti asocijativno stanje, nered misli koje se povezuju ali ne u rečenicu nego u celinu slike. Ne zna gde je početak, ne zna gde je kraj, jer prirodno osoba ne veruje u početke, krajeve i granice. Zato bira da se bavi umetnošću ili psihologijom ili mističnim, jer je beskrajno. A opet, nije iluzija tada dok stvaramo, nije zabludela misao nego istina iščupana iz konteksta i toliko Istina, da se potraga za celim kontekstom čini kao jedina misija, jedino zaista važno. Iako racio mnogo toga odbacuje, pogotovo u teškom aspektu – nedovoljno argumenata, nedovoljno reda, mnogo haosa, pa opet tu je sve. Tu je uvek sve, ali mora primalac da ume da čita i izmedju redova i da nasluti celinu pre nego što je ugledao detalj. Bez analize i sumnjičave rekonstrukcije. Samo primanjem i dopuštanjem da se primi, udje, penetrira u taj medjuprostor gde imaginarno živi. Imaginarno, nazvano tako od ljudi, u stvari je Stvarno i Istina. Samo akcija kreacije koja iz imaginarnog hrli ka nama kroz nas, poput ogromnog talasa nezaustavljive snage. Imati ovaj težak aspekt natalno (konjunkciju, kvadrat, opoziciju) znači biti rodjen za stvaralaštvo = stvaranje nestvorenog, pisanje nenapisanog, oslikavanje nevidljivog, objavljivanje tajnog. Možda kao Orfej – biti astrolog i mistik, možda biti instrumentalista, naći svoju liru, svoju gitaru, violinu i gudalo, ili klavir – jer i klavir ima žice. Ovo je slikanje, ovo su fraktali u geometriji koji se mogu uvećavati do beskonačnog i sa svakim novim uvećavanjem oni otkrivaju nove detalje. Ili pisanje, pero zamočeno u mastilo, pa slova koja jurišaju poput Marsa na papiru a osoba dok piše, pita se – odakle meni ova misao? Odakle meni ove reči? Trans. Predati se unutrašnjem da bi se izrazili spolja. Ovo je večna vatra, plameni oganj u Jerusalimu, i ovo je svaka žica na instrumentu, ali ovo je i sam čovek što ovaj aspekt ima kao struna senzitivan, kao struna napregnut i to je onaj koji će vam reći da li je muzika dovoljno glasna i da li je svetlo u sobi dovoljno naštelovano na atmosferu koja je potrebna. Majstor atmosfere, majstor transa, zanosa, pa gotovo kao da zavodi – iako često nesvestan toga, svako sa ovim aspektom zavodi druge svojim pesmama, poezijom, slikama, pisanjem, filmovima, svojim stvaralaštvom ili dok zanesen i prisutno neprisutan priča dok stvara svoj svet:

“I must build my own philosophy or else be imprisoned in another man’s” (Blake)

Ali nešto drugo meni sada postaje značajno i važno da napišem. Koliko je tuge u ovom aspektu što je dat kao čist dar, a ipak život u realnom i najprostijem smislu čini nemogućim. Nezainteresovanost za obične stvari, za svakodnevni život satkan od medija, komšijskih razgovora, tračeva, šopinga. I koliko je puta samo bio sažaljevan od običnih ljudi koji ga vide kao da “luta” poput Odiseja, što se preprušen vraća kući jer mu je lukavstvo osnovno dato da motive preispita. Motivi njega zanimaju, osnove i počeci, prauzroci. Reči koje izgovarate za njega su samo tvorevina vašeg srca i bića. On vas dešifruje sa lakoćom i smešta u prostoru od sebe. Ali ljudi ne vide sve to iza, već jednu pojavu, sanjivu i odustnu koja ne prati tok običnog razgovora, koja pita ono što niko ne pita, koja sa godinama sve više u svom domu kao u hramu živi, tu neguje svoju energiju i duh, tu je zaklon, tu je svetilište. Pa sve spolja, sve van, sve extra je ono što u svoj dom ne unosi. Ostavlja na pragu, jer ovo je svaki prag, ulaz, poput Lavljih vrata u Mikeni, ali ovo je i troglavi pas Kerber što čuva ulaze Hada. Ovo su sveti mačevi svi od Ekskalibura pa do mača Aleksandra Makedonskog što preseca Gordijev čvor, jer je ovo uvek rešenje koje da bi se pojavilo, neophodno je uplitanje, da se čovek umrsi, uhvati u mrežu sopstvenih slika da bi ih tek tada iskidao na komade, da se u divljini imaginarnog izgubi da bi tamo tek našao mač, ili ja sa mojim Mars/Neptunom nož na dnu mora na krstarenju pre dve godine – kao da Mars/Neptun šapne čoveku “sad zaroni, glavom duboko do dna!” Pa tako milioni ljudi sa ovim aspektom žive, ne znaju kad će al znaju da će doći taj pravi momenat za zaron, pa ili će naći sebe, ili će naći neku novu istinu koja ih u nove uvek, ratničke, pohode nosi, jer ovo nikada neće biti raDnici već raTnici u transracionalnom prostoru koji svi ostali ni ne slute.

I sve što je potrebno je pustiti. Sve sa Mars/Neptunom dodje i ode samo, ovde se ljudi ne traže, oni se samo pecaju jedni za druge, struje se nekad pomešaju, Mars/Neptun nauči u životu da ništa ne može da drži, veže, jer energiju tada svoju vezuje. Već pušta i dopušta. Vrata se otvore i zatvore gotovo bez zvuka, bez ikakvog treska. Isto tako se i otvaraju. Nema stiska, nema posedovanja – što mlade sa ovim aspektom obično u ljubavi najviše umori, jer se beskrajno vezuju i upliću u zavisničke odnose. Od opijenosti, do zavodjenja i na kraju zarobljavanja sebe, svoje energije u odnose u kojima su postavili pogrešan cilj – da se ’ima’, da se ’zadrži’ nešto što po prirodi ne može da pripadne jer je sveopšte, sveprisutno i ima ga dovoljno da bude svuda. Na žalost, i u kasnijim godinama mnogi ne shvate da je uzvišenost teškog aspekta Marsa i Neptuna zaron u najdublje vode podsvesnog i imaginarnog, otkriti bogatstvo svoje pa ga deliti, davati, postati energija koja se deljenjem umnožava, trošenjem uvećava. A tada ni ljubavne veze ne mogu biti obavijene mumijskim zavojima posedovanja koje će ih samo učiniti više mrtvim.  Zbog toga na prizemnom, običnom nivou ovaj aspekt se može pokazati kao najgori od svih jer može vremenom ukoliko osoba ne počne u nekom trenutku da istražuje svoje nesvesno, da se bavi intuitivnim zannjem, kreacijom, stvaralaštvom nego uporno ostaje u svetu sačinjenom od pitanja „gde, ko i s kim“ ili uporno ostaje zarobljen  u iluzornoj slici svojeg ’ja’ koje ni na jedan način ne razvija već  uznosi do sakralnog kao primer idolatrije i obožavanja sebe  - dovesti do šizofrenog pakla i negativnih misli, potrebe za vladanjem nad drugima, pokoravanjem, dovodi do psihoza, patološkog laganja i td. Ovo nije bilo kakav opijat. Ovo je meskalin, halucinacije gde slike oživljavaju, lizerginska kiselina, aktivna hemijska psihosupstanca, sve što može da se upotrebi i u medicini. Otrovi koji leče i ubijaju. Ovo je hemija, ovo je bivši konzument LSD-ja koji se prvo zaljubio u hemiju, a onda počeo sam da uzgaja i pravi trave i lekove znajući više od mnogih koji su se za to školovali. Ovo su travari, fakiri, iscelitelji koji prvo sebi (zbog teškog aspekta) moraju da pomognu pa onda leče sve ostale. To su oni koji su prvo sebe izgubili pa našli pa pomažu drugima da se pronadju. I u tome je sva misija i veličina ovog aspekta. U tome što kroz ’vrata percepcije’ ljudi sa ovim aspektom prolaze sami. Oni znaju da se neće vratiti isti, uvek promenjeni – i taj rizik što ne znaju da li će se vratiti kao oni koji su spoznali istinu i našli sebe, ili kao osakaćeni i sa psihom koja je otišla u paramparčad, je ono što vredi divljenja ovde sada posebne Marsove hrabrosti da se čovek vine u prostore van prostora, u mesta izmeštena od ovih na koja smo navikli u kojima je on jak i snažan jedino u fizičkom smislu.

Zato je ovo aspekt koji će ljude koji ga nose učiniti blagoslovenim ili prokletim, u zavisnosti od toga kako budu nosili mač koji im je rodjenjem dat na dar.

“The intellectual is always showing off the lover is always getting lost. . .  love is a tree, and the lovers are its shade.” (Rumi)

Zato u aprilu, ali i već sad jer se aspekt oseća u vazduhu, zaronite, otvorite vrata percepcije umesto da kujete zavere, da smeštate zamke, klopke, umesto da svu svoju pan energiju usmerite u ostvarenje nekih ovozemaljskih ciljeva, samo pustite – zabavite se sobom, imaginarnim se igrajte, kreaciju oživite i onda će i ono što je od ovog ovde sveta doći samo. Samo nadjite put to vrata. Najdite put iz lavirinta. Lavirint je ovaj običan život satkan od kuće-posla i trivija, tu je energija zarobljena. Oslobodićete je samo ako je pustite od spolja ka unutra.

Naročito se klonite trivijalnih rasprava, pa još posebno verskih, relgijskih… jer svako je od nas “soul of all souls” (Rumi):

Za kraj, kao mali omaž ali i kao napomena svima vama koji znam da učite astrologiju tek, pa pre nego što upamtite iz tih astro knjiga da „Mars i Neptun u teškom aspektu znači drogiranje i da su to porazi i izgubljene bitke, da su to lažovi i ljudi bez snage“ pogledajte evo ko je sve imao(ili još uvek ima) TEŽAK aspekt Marsa i Neptuna, dakle konjunkciju, kvadrat ili opoziciju u svom natalnom horoskopu:

Richard Strauss , William Blake, Gustav Klimt, Paul Klee, Jean Miro, Ludwig II, Niccolo Paganini, Sergei Prokofiev, Keith Jarrett, Antoni Gaudi, Frida Kahlo, Mikhail Bulgakov, Pablo Neruda, Jean-Michel Jarre, Le Corbusier, Andy Warhol, Leonard Bernstein, David Gilmour, David Brubeck, Handel, Camille Saint-Sains, Beždih Smetana, Igor Stravinski, P. I. Čajkovski, Walt Disney,Stephane Grappelli, Robert Plant, Jerry Lee Lewis, Alan Price, Pavaroti, Steve Jobs, Galileo Galilej, Betoven, Karlos Kastaneda, Alister Crowley, Artur Konan Dojl, Nikola Kopernik, Žak Iv Kusto, Robert Luis Stivenson, Rabindrant Tagore, Will Durant, Goja, Henri Matisse, Florenc Welch, David Bowie, Johan Sebastijan Bah, Lord Bajron, Šarl Bodler, Johnny Cash, Peter Gabriel, Mark Knopfler, Donald Byrd, John Coltraine, Chick Corea, Ella Fitzgerald, John Lennon, Kate Bush, Nina Simone, Steve Ray Vaughan, Jean-Francois Champollion, Martin Heidegger, Karl Jaspers, Gary Kasparov, Nostradamus, Volter, Marguerite Duras, Tolstoj, Charles Bukowsky, Monserat Caballe, Oscar Wilde, Marguerite Yourcenar, Steven Spielberg, Ernesto Sabato, Alber Kami, Truman Capote, Paulo Coelho, Ernest Hemingway, Alexandre Dumas, Dante Aligijeri, H.P. Lovecraft, George Orwel

“The little people, we call “children” have their own big pains and other sufferings, that they later forget when they become wise and grown people. Actually, they just go out of sight. But if we could go back to our childhood, back to our seat in elementary school that we have left a long time ago, we would be able to see them again. Back there, from that point of view, those pains and sufferings still live and exist as any other reality.” (Ivo Andric)

Even when we grow up, those same “children” hurt inside. They are alone, same as the time when they were choking their cries, doubting themselves, waiting for their ”real parents” to come along and save them. Still insecure, vulnerable, taught not to speak about themselves, to take care of other people and their needs. Craving for love, craving for human contact. Craving for life.

You cannot escape from sorrow. Saturn knows that. Because of that, Saturn makes us conscious, while we grow up, of what is and what isn’t possible. Are we ever going to be beautiful if we aren’t already? Are we going to trust our beliefs if we didn’t trust them in the past 20 or 30 years? Are we finally going to be loved the way we wanted to be? Is this world going to be good place to live in, what about the exclusivity that we encouraged ourselves with during our teenage years- when every young being thought that an “extraordinary fate” would be awaiting him, special, completely different from millions of others simply ordinary. What happens when we come to realize that we are “ordinary”…And maybe it wouldn’t hurt so much if we hadn’t, throughout our whole life, tried to give our best just so it wouldn’t turn out that way. We have done everything that others expected us to; we have created our own needs and wishes based on the ideas of others. Is it so difficult to be happy? Is it so impossible to get attention on a daily basis? And is it such a terrible notion to think that anyone could accept us the way we really are? Why are we so afraid and trying so hard to always show ourselves in a way that is acceptable to others?

The whole of today’s world is based on and steady as the result of suffering, pain and the sorrow of men. Pluto in Capricorn, the whole firm social support of the entire planet is based on human solitude. Estrangement and loneliness, ensuring consumers rush, the short lived hysteria and manic happiness induced by the use of credit cards, as a guarantee for the acceptance of harsh working hours and working conditions- because if you don’t have anything to fulfill your life with- you will fulfill it with your job. Everything that is being OFFERED to you is just a replacement of loneliness- just see it for yourselves, everything costs! Everything is for SALE. Isn’t it ironic? Buying happiness, pleasure, love, smiles, hugs, company…The only revolution that people can start in this and every following year is to start doing something with their loneliness, their sorrow, to accept it, face the fact that it is never going away, that they have always been there and always will be.

Only then, when you realize that this world has been bewitched with sorrow and loneliness as enchanted castles in fairy tales, only then will you find the strength to do something for yourself. Otherwise it is impossible. Only then will you get back your sensitivity and the ability to react to the emotions of others. This way, we have set ourselves deep into self-pity and precisely because it is difficult for EVERYONE, this year is striving towards further developing serious pathologies of psychoses and indifferences to others, which do not bring anything good to society, the world and the least to each one of us. Our lives could become even more – dark.

The sooner you accept this, the better, if you haven’t already. Finally realize how tired you have become of waiting for life.

Since Pluto has entered Capricorn – the sign ruled by Saturn, sorrow is constantly present in the air, now more than ever. Sorrow as a potential source of energy. Sorrow and all her sisters: Depression, Destruction, Melancholy, Apathy, Fear… Some have noticed her from the start, and have lived with her, capturing every new facet of her. Others have ignored her, they have “made” themselves be happy, anywhere and anytime- staying true to the image of the eternal optimist, who thinks positively. One of the saddest people in the world, unlucky in love, nostalgic, and an ocean of solitude  – was Charlie Chaplin. The man who made the whole world laugh. Sorrow, killed Janis Joplin in the end. From being rejected by her family, to the mocking of her generation, complexes because of her looks, her voice (!), to one of her statements that carries the full eruption of her emotional loneliness as her song with it’s symbolic title “Kosmic Blues”, which says:

„On stage, I make love to 25,000 different people, then I go home alone.”

IN SOME THINGS WE ARE COMPLETLY ALONE

The sooner we understand this, Pluto in Capricorn (which will be there until 2022) will be more acceptable, easier to deal with, and he will bring us strength and true power- the kind that only he can give, giving us the ability to transform pain and fear into fulfillment and strength. Enabling us to be proud of ourselves, and happy to be who we are. Pluto in Capricorn is like a caterpillar making a cocoon. Every one of us has done so up to now. We have nested ourselves in our own fears and insecurities. Now is the time to tear up the cocoon and let our butterfly out.

Out of all the advices I could give you for the year 2012, only this one is really important.

Concerning what is going on a global level- I have written at length in previous yearly horoscopes. I have nothing more or new to add there. See for yourselves…

In 2012, Pluto is still making important aspects with Uranus in Aries.

This is what causes so many outbursts in people, explosive and unexpected reactions, revolts, which are not constructive and cannot be as long as they are products of fear and helplessness to changes anything. Because Uranus wants to change, to deliver – and Pluto is saying “ only over my dead bodies, wreckage, which are in fact the heritage of your life and growing up”. When you don’t want to, out of fear, to accept the sorrow of this world, whether you are trying your best to be happy, or you are trying to satisfy the demands of the whole consumer’s, capitalist and democratic society, who like a new parent is now teaching you to conduct yourself with manners and subtlety, when you have forgotten yourself and realize how much you have forgotten- then your sorrow, with what is really true, will find a way out trough Uranus, and then you can surprise yourself in the worst kind. Hysteria, madness, irrational behaviors, following up fashionable trends at any cost, changing yourself just to fit in into the image of the world- Uranus brings all of this, making the hole within you, which is the abyss of Pluto in Capricorn, only deeper.

Fear is then escalating up to the point of becoming phobias, people and the world are becoming utter enemies, and the cocoon that was letting in just a little light is now plunged into complete darkness.

But I still know and see, that many have understood what it is all about, even before this text.

They are running from the world towards themselves. They are saving themselves.

Towards their sorrow, loneliness and pain, to accept it. They know that the past cannot be changed, but they can become more conscious than all the people around them, have ever been. People become conscious when they least expect it. They just become aware that they no longer care about something, and realize what matters to them. They see what always mattered to them only they were unable to see it, and which are the things that are worth and what they can really have.

“Why do people have to be this lonely? What’s the point of it all? Millions of people in this world, all of them yearning, looking to others to satisfy them, yet isolating themselves. Why? Was the earth put there just to nourish human loneliness?” (Murakami, Sputnik Sweetheart)

If only, as of today, we would put our most realistic picture on our facebook profile, it would be a step towards ourselves. Instead of towards them. If today we would write our wish list, not thinking whether our wishes are silly, rational, possible or impossible. If we would only allow ourselves to be sad because for some of those wishes time has run out. Just let yourselves be what you truly are no matter what the world wants! Make room for yourselves in your own lives.

There is time for you. For your new wishes, visions, ideas, creations. For a new life- the kind that only Pluto in Capricorn offers. The resurrection of the dead. Even though I know that many will become zombies by giving up on themselves completely. So, create. Do not surrender easily. Finally accept that your only strength with this Pluto in Capricorn is to understand that you are strong enough to be weak.  You are born with this strength, so just let yourself be strong. Enough of perfection. Even the most beautiful art pieces of ancient times miss certain parts of their anatomy. Our ancestors are conveying us a message showing us what is perfect. Not good enough, precisely what it needs to be perfect. We are all somehow not: good, smart, beautiful, powerful, rich, loved, cheerful, talented enough, accepted or social enough…and we are all LIVING SOULS.

In love, forget about all the stupid things that the world has put into your head as the only points of value for your happiness. Only ONE thing matters. To have someone next to you who will make you feel alive. Someone next to whom you can grow because you feel warm. Just like a plant cannot grow without light, we, while trying to find ourselves in the dark – do not grow. While feeling our way around we will stumble upon our own reflection, get scared of our own shadows, which then reflect even more the ramparts of our souls.  Your friends and partners should be people next to whom you can behave inadequately in society whenever you feel like it and be stubborn and imperfect in every sense. People next to whom you can be who you really are. Because this is the only thing that exists. What you think “you should be” exists only in magazines that sell so well precisely because of that false belief.

And while you are waiting for it to happen, even this is totally acceptable:

But don’t let you present achievements turn into great expectations.

It is perfectly all right if you are not content, if you are not as pretty today because you couldn’t be bothered to wash your hair, if you are irritable and don’t feel like talking to anyone. Then don’t. Do not force yourself to be civil since there are already days during which we do not feel civil, and we don’t look it either! :)

We all have a dark side, a silly side, we are all weird and have fantasies, and have the right to enjoy them. Because this is precisely where all of the most fascinating creativity is coming from. Those are the things that make you write, dance, this is the place from which you let yourself float out into the light.

“We do not believe in ourselves until someone reveals that deep inside us something is valuable, worth listening to, worthy of our trust, sacred to our touch. Once we believe in ourselves we can risk curiosity, wonder, spontaneous delight or any experience that reveals the human spirit.” (E.E. Cummings)

Just a few more advices that have been left for us:

“Learn to love solitude – to be more alone with yourselves. The problem with young people is their carrying out noisy and aggressive actions not to feel lonely – and this is a sad thing – the individual must learn to be on his own as a child – for this doesn’t mean to be alone: it means not get bored with oneself which is a very dangerous symptom, almost a disease.” (Andrei Tarkovsky)

*

Tom laughed. “How much shit does a man have to take just to stay alive?”“Plenty,” came the answer, “and more…” (Charles Bukowski)

*

“Nobody will stop you from creating. Do it tonight. Do it tomorrow. That is the way to make your soul grow – whether there is a market for it or not! The kick of creation is the act of creating, not anything that happens afterward. I would tell all of you watching this screen: Before you go to bed, write a four line poem. Make it as good as you can. Don’t show it to anybody. Put it where nobody will find it. And you will discover that you have your reward.” (Kurt Vonnegut)

*

“If you don’t feel it, flee from it. Go where you are celebrated, not merely tolerated.” (Paul F. Davis)

*

„Mali ljudi, koje mi zovemo ‘deca’, imaju svoje velike bolove i druge patnje, koje posle kao mudri i odrasli ljudi zaboravljaju. Upravo, gube ih iz vida. A kad bismo mogli da se spustimo natrag u detinjstvo, kao u klupu osnovne škole iz koje smo davno izišli, mi bismo ih opet ugledali. Tamo dole, pod tim uglom, ti bolovi i te patnje žive i dalje i postoje kao svaka stvarnost.” (Andrić)

Pa i kada odrastemo, ta ista ‘deca’ u nama bole. Sama su, isto kao i onda kada su gušila svoj plač, sumnjala u sebe, čekala da dodju ‘njihovi pravi mama i tata’ i spasu ih. Isto nesigurna, ranjiva, naučena da ne pričaju o sebi, da vode računa o drugima i tudjim potrebama. Željna ljubavi, željna dodira. Željna života.

Ne može se pobeći od tuge. Saturn to zna. I zbog toga kako odrastamo, Saturn donosi svest o tome šta jeste a šta nije moguće. Hoćemo li ikada postati lepi ako već nismo? Hoćemo li biti sigurni u svoje mišljenje ako 20 i 30 godina unazad tpo nismo? Hoćemo li biti konačno voljeni kako smo planirali? Hoće li ovaj svet biti dobro mesto za život, šta je sa ekskluzivnošću kojom smo se hrabrili u tinejdžerskom periodu – kada svako mlado biće smatra da za njega postoji ’specijalna sudbina’, posebna, sasvim drugačija od miliona drugih, potpuno običnih. Šta sa tim kada shvatimo, da smo ’obični’… I možda to ne bi toliko bolelo da se nismo čitavog života upinjali da od sebe maksimalno sve damo da tako ne bude. Uradili smo sve što su drugi očekivali, po drugima smo kreirali i svoje potrebe, mišeljnja. Zar je tako teško biti srećan? Zar je tako nemoguće dobiti pažnju na dnevnom nivou? I da li je stvarno jeziva pomisao da nas iko može prihvatiti za ono što jesmo? Zašto nas to toliko plaši pa se trudimo da prikažemo sebe uvek tako da drugima bude prihvatljivo?

Ceo današnji svet je ljudi utemeljen i stabilan zahvaljujući patnji, bolu i tugi ljudskoj. Pluton u Jarcu, stabilni oslonac vascele planete u društvenom smislu čine usamljenost ljudska. Otudjenje i samoća, kao garancije za potrošačku groznicu, histerične i kratkotrajne dopinge sreće kreditnim karticama, kao garancija za prihvatanje surovog radnog vremena i poslovnih uslova – jer ako nemate čime da ispunite svoj život – ispunićete ga poslom. Sve što vam se NUDI kao zamena za samoću – pogledajte sami, sve to košta! Sve se to KUPUJE. Zar to nije ironično? Kupovanje radosti, sreće, ljubavi, osmeha, zagrljaja, druženja… Jedina revolucija koju ljudi zaista mogu da povedu u ovoj i svakoj narednoj godini jeste da urade nešto sa svojom samoćom, sa svojom tugom, da je prihvate, da se suoče sa time da ona ne prolazi, da je tu oduvek i da će tu biti.

Ali tek tada, tek kada shvatite koliko je ovaj svet omadjijan tugom i samoćom poput začaranih dvoraca iz bajki, tek tada ćete naći snagu da učinite nešto za sebe. Drugačije je nemoguće. Tek tada ćete vratiti svoju sopstvenu emotivnost i sposobnost da reagujete i na emocije drugih. Ovako, okoreli smo u samosažaljenju i baš zato što je SVIMA teško, teži se u ovoj godini ka tome da se ozbiljne patologije psihoza i neosetljivosti za druge dalje i još dublje razviju koje ne donose dobro ni društvu, ni planeti a najmanje nama ponaosob. Životi bi tek mogli da nam postanu – crni.

Zato što pre shvatite sve to ako već niste. Shvatite koliko ste se umorili od čekanja na život.

Od kada je Pluton ušao u Jarca – znak kojim Saturn vlada, tuga je non stop u vazduhu više nego ikada ranije. Tuga kao potencijalna energija. Tuga, i sve njene sestre: Depresija, Destrukcija, Melanholija, Apatija, Strah… Neki su je primetili od početka, pa i ranije živeli sa njom, hvatajući svaki njen novi lik. Drugi su je ignorisali, bili ’na silu’ srećni uvek i gde god – ostajući verni imidžu večitog pozitivca, optimiste. Jedan od najtužnijih ljudi na svetu, sa nesrećnom ljubavi, nostalgijom, i pregršt samoće – bio je Čarli Čaplin. Čovek koji je zasmejao čitavu planetu. Tuga je na kraju ubila i Dženis. Od neprihvatanja porodice, ismevanja vršnjaka, kompleksa zbog izgleda, glasa (!), do jedne njene izjave koja nosi svu eksploziju emotivne samoće kao i njena pesma simboličnog naziva ’Kosmic Blues’, a glasi:

„On stage, I make love to 25,000 different people, then I go home alone.”

SVI SMO U NEČEMU SAMI

Što pre shvatimo to, Pluton u Jarcu (koji će tu biti sve do 2022. Godine) biće lakši, prihvatljiviji i doneće nam snagu i pravu moć – kakvu samo i jedino Pluton može da da, da svu bol i strah transformišemo u ispunjenje i snagu. U ponos na sebe, u sreću da budemo ono što jesmo. Pluton u Jarcu je gusenica dok svija oko sebe čauru. To je svako od nas već uradio do sad. Začaurili smo se sa svojim strahovima i nesigurnostima. Sada je vreme da tu čauru razbijemo. Da pustimo svog leptira van.

I od svih saveta koje bih mogla da vam dam za 2012 godinu, jedino je ovaj stvarno važan.

O tome šta se globalno dešava – iscrpela sam u prethodnim godišnjim horoskopima i tekstovima na temu globalnog ama baš sve. Nemam tu više ništa da dodam, da novo kažem. Vidite na kraju i sami…

Pluton je u 2012 godini u jakim aspektima sa Uranom iz Ovna i dalje.

Otuda, kod ljudi ovoliko praskova, eksplozija, neočekivanih reakcija, pobuna, koje nisu konstruktivne niti mogu biti dok su produkt straha i nemoći da se nešto promeni. Jer on, Uran – bi da menja, da se oslobodi – a Pluton kaže „samo preko mojih leševa, ruševina koje su u stvari tvoje nasledje odrastanja i života“. Onda kada nećetejer vas je strah, da prihvatite tugu ovog sveta, bilo da se trudite da po svaku cenu budete srećni,, bilo da se trudite da opet zadovoljite potrebe celog potrošačkog, kapitalističkog i demokratskog društva koje vas kao neki nov roditelj sada vaspitava da se prema svemu ophodite sa manirima i finoćom, onda kada zaboravite na sebe i na to koliko ste zaboravili na sebe – tada će vaša tuga i ono što jeste stvarno naći izlaz preko Urana, i tada možete i sami sebe da iznenadite u najgorem smislu. Histerije, ludila, nerazumna ponašanja, povodjenje za trendovima po svaku cenu, menjanje sebe samo da bi ste se uklopili u sliku sveta – sve to donosi Uran i rupu u vama koja je ambis Plutona u Jarcu čini samo još većom.

Strah tada raste do fobije, ljudi i ovaj svet postaju potpuno neprijatelji, a u čauri u kojoj je i dopiralo malo svetlosti nastupa potpuni mrak.

Pa ipak, znam i vidim, da su mnogi ipak shvatili poentu i pre ovog teksta.

Oni beže od sveta ka sebi. Oni se spašavaju.

Ka svojoj tugi, samoći, bolu, da ga prihvate. Znaju da prošlost ne mogu da promene, ali mogu da postanu svesniji nego što su svi ti ljudi oko njih ikada bili. Čoveku se svesnost desi kada se najmanje nada. Samo oseti da mu do nečega više nije stalo, i šta mu je bitno. Šta mu je oduvek bilo bitno, samo što on to nije uspevao da vidi. I šta je to što vredi i što može stvarno da ima.

“Zašto svi moraju da budu ovoliko usamljeni? Zašto je neophodno biti ovoliko usamljen? Kad je toliko ljudi na ovom svetu, i kada svako zeli nešto što ima u onom drugom, zašto i pored toga moramo biti toliko daleko jedni od drugih? Zar se ova planeta okrece hraneci se ljudskom usamljenošcu?” (Murakami)

Samo kada bi na svojim facebook profilima stavili već danas svoju najrealniju sliku, bio bi to korak ka sebi. Umesto ka njima. Samo kada bi danas napisali na papiru listu svojih želja, nerazmišljajući o tome da li su one glupe i razumne, da li su moguće ili ne. Samo kada bi dozvolili sebi da budete tužni jer za neke od tih želja možda i nema više vremena. Samo da dozvolite sebi da budete ono što jeste ma šta svet želeo! Da napravite prostor za sebe u svojim životima.

Jer ima vremena za vas. Za vaše nove želje, vizije, ideje, kreacije. Za nov život – kakav nudi jedino Pluton u Jarcu. Vaskrsnuće mrtvih. Iako znam, da će mnogi na svetu postati živi zombiji u potpunosti odustajući od sebe. Zato, stvarajte. Ne predajte se lako. Prihvatite konačno da je vaša jedina snaga sa Plutonom u Jarcu da shvatite da ste već dovoljno jaki da budete slabi. Rodjeni ste sa tom snagom, samo još dopustite sebi da to i budete. Kraj je savršenstvima. I najlepša dela antičke umetnosti su bez odredjenih delova anotomije. Poruku nam preci ostavljaju o tome šta je savršenstvo. Nedovoljno dobro, taman za savršeno. Svi smo negde nedovoljno: dobri, pametni, lepi, moćni, bogati, voljeni, radosni, talentovani, prihvaćeni, socijalni… i svi smo Žive Duše.

U ljubavi, zaboravite na sve one gluposti koje nam je svet ubacio u glavu kao jedine repere za ljubavnu sreću. Bitno je samo JEDNO. Da imate onoga pored koga ćete se osećati kao živo biće. Neko pored koga možete da rastete jer vam je toplo. Kao biljka što ne može da raste bez svetlosti, ni mi u pomračini dok pokušavamo da se napipamo u mraku – ne rastemo. Uglavnom napipamo svoj sopstveni odraz, uplašimo se svojih senki koje tada još jače oslikavaju zidove duše. Zato neka vam partneri i prijatelji budu ljudi pored kojih možete biti i socijalno neprilagodjeni kada vam je do toga, i tvrdoglavi, i nesavršeni u ma kom smislu. Pored kojih možete da budete ono što jeste. Jer samo to postoji. Ono što ‘treba da ste’ postoji samo u časopisima koji se zahvaljujući takvom pogrešnom uverenju sjajno i prodaju.

A dok se to ne desi, potpuno je dozvoljeno i ovo:

Ali neka vam trenutna ispunjenja ne postanu velika očekivanja.

Sasvim je u redu ako ste nezadovoljni, ako ste danas ružniji jer vas je mrzelo da operete kosu, ako ste na kraju nerava i ne priča vam se ni sa kim. Nemojte. Ne silite sebe na uljudnost ako već prirodno postoje dani kojima se ne osećamo uljudno, a ni ne izgledamo uljudno! :)

Svako od nas ima svoju mračnu stranu, ima svoju blesavu stranu, ima svoje lutkice i fantazije, i potpuno pravo da u njima uživa. Jer baš odatle crpe se najfascinantnije kreativne snage za stvaralaštvo. Odatle pišete, odatle igrate, puštate slobodu svoje igre na svetlost života.

“We do not believe in ourselves until someone reveals that deep inside us something is valuable, worth listening to, worthy of our trust, sacred to our touch. Once we believe in ourselves we can risk curiosity, wonder, spontaneous delight or any experience that reveals the human spirit.” (E.E. Cummings)

Još nekoliko saveta koje su ostavili zbog nas:

“Learn to love solitude – to be more alone with yourselves. The problem with young people is their carrying out noisy and aggressive actions not to feel lonely – and this is a sad thing – the individual must learn to be on his own as a child – for this doesn’t mean to be alone: it means not get bored with oneself which is a very dangerous symptom, almost a disease.” (Andrei Tarkovsky)

*

Tom laughed. “How much shit does a man have to take just to stay alive?”“Plenty,” came the answer, “and more…” (Charles Bukowski)

*

“Nobody will stop you from creating. Do it tonight. Do it tomorrow. That is the way to make your soul grow – whether there is a market for it or not! The kick of creation is the act of creating, not anything that happens afterward. I would tell all of you watching this screen: Before you go to bed, write a four line poem. Make it as good as you can. Don’t show it to anybody. Put it where nobody will find it. And you will discover that you have your reward.” (Kurt Vonnegut)

*

“If you don’t feel it, flee from it. Go where you are celebrated, not merely tolerated.” (Paul F. Davis)

UPDATE: tek sad, dan pošto sam objavila ovaj tekst, primetih još jednu astrosimboliku koja se sama nametnula bez da sam je tražila, a samo je potvrda svega što sam gore napisala. Pri izboru muzike, tražila sam pesmu koja je dovoljno duga da onaj ko reši da čita uz  muziku ima pratnju do kraja teksta. Bilo je nekoliko kandidata i na kraju sam odabrala Mono. Tek jutros vidim da je na slici medved – što je Pluton u Jarcu kao velika, opasna i divlja životinja, i devojčica, majušno detence do 3 godine otprilike koje ga miluje. A tekst je baš o tome – da pustite svoje unutrašnje dete da pomiluje ono što vam samo liči na zver, na nešto divlje, strašno, nepristupačno – a u stvari je željno dodira i ljubavi, jer kada smo bili mali, nije imao ko da pomiluje naš strah. To je samo naš strah, naša nemoć, naša tuga koja nam prividno na zver liči, a koju samo jednim pogledom ‘u oči’ i nežnim dodirom možemo pretvoriti u najboljeg druga. :) Volim kada mi svemir pomogne da tekst dobije potvrdu. Hvala.

translation: Ida Popovski

Mercury has entered Aries. Someone is being delivered a subpoena to pay a fine for a misdemeanor, because this is the moment of carrying out a warrant, a decree. In the meantime someone else is reporting his neighbor because his dog won’t stop barking, as if animals didn’t have the right to a voice.

Children at school have gotten into a fight, and it is all fine, until this becomes the picture of a knife in a child’s hand. Because until then it was only the first sizing up of strength – trough arm wrestling. Mercury in Aries is nothing else but strength looking for someone to look up to, like a brother, and where the brother is not there, then the friend that went with you into battle or action, will become a “brother” for life. Before, these used to be all friendships, actually “brotherhoods” from the army or war (Brothers in Arms). Every pledge to a brotherhood, these are also the words you say when taking the oath in the army, the words of every anthem, ornaments, coats of arms and every symbol of courage, knighthood and honor.

In very early childhood, these are cartoon heroes that every child wants to be like or have as a brother. Youth is looking for strength, and the strength of grown up is looking for intellect. So this is intelligence and fast thinking, finding an escape route at the last minute (especially when Mercury will be in conjunction with Uranus), but the condition is that you are brave. These are warning signs, rotation lights, helicopters, bikers, and thieves who are running faster now.

A policeman was bored, so off he went, still in his uniform, setting out into some swift adventure in search of speed, action and a meaning to his calling, because he hasn’t saved anyone lately. These are emergencies and big actions that make all emergency services stand on alert – fire department, police, and ambulance.  This is the “ high-strung arrow of Robin Hood” because now, man wants justice more than ever, from the bottom of his heart. He doesn’t wait for the system that he doesn’t trust, he takes matters into his own hands to trick the system, and the world stands in awe by his bold intelligence, whether his name might be Anonymous or something else.

This is a finger pointing at somebody’s face, and in the Parliament this is Nigel Farage (Aries by the way) who dares to say what many others think but don’t dare to support even with applause. This is a hand holding a gun and as in western movies “ if you have to shoot – shoot, don’t talk” but also the camera of a professional, so there again “shoot”. Since I already mentioned photographers, this is the pioneer of photojournalism Robert Doisneau, who had Mercury in Aries; these are pioneers in every aspect, and even the ones whom with a hat and a red scarf take an oath that they will…

This is not sports but techniques, speed and skills that make sportsmen champions. This is a match between two brothers in tennis, these are pupils running a cross country, this is a rally; this is the training of dogs that will serve the army. This is a speech that will induce courage, every cheer, this is every call to “Chaaarge!!” and “This is Sparta!”  Harsh words, quick thinking and the boldness of intellectual virtue that sees telling the truth as a moral obligation.

This is the first letter. A. Every headline, and the exclamation mark in punctuation!

This is honesty that goes hand in hand with courage, and every admission of intellectual power and strength to your interlocutor- also the handshake for a well deserved triumph, which the winner, if honest will surely know to appreciate and respect. Intellectual knighthood, dueling swords of two rhetoricians or intellectuals, definitely two experts that without a shred of a doubt stands by and trusts their beliefs, a duel of writers, actually these are the letters of Albert Camus to his German friend in which he emphasizes the value of fighting for three of the greatest treasures of every man: truth, justice and freedom.

But if you lack courage, then this Mercury becomes everything you have been reading in astro-guides… arguments, gossip, and trickery that only a man of low moral and huge ego can do to another out of simple jealousy and envy. But that is not what I am going to write about because to try to put astrology down to the level of primitive people who are pulling dirty tricks and slashing car tires, is an abomination and a sin.